Doktori su morali da amputiraju nogu ovom dječaku, a onda im je on rekao nešto što ih je slomilo…
Devetogodišnji Dima Pavlenko imao je sve što može da poželi jedan srećan dječak: udobnu kuću, voljene roditelje, baku i slatku malu sestru. Ali jednog nesrećnog dana, miran porodični dom je bio razbijen u trenutku.
Rat je izbio u Ukrajni u mjestu u kom su živjeli. Izlaziti čak i do dvorišta je bilo opasno. Došao je sasvim jedan običan dan, ali niko nije mogao da predvidi tragediju koja dolazi – ni zvuci borbe ni bombi se nisu čuli. Djeca, Dima i Lara, konačno su izašli u dvorište i njihova nevina lica su isijavala sreću.
Međutim, mala Lara je čula vrištanje njenog brata “Pazi!”. Dima je video kako bomba dolazi. Gurnuo je svoju malu sestru na zemlju, zaštitio je svojim tijelom, potpuno žrtvujući sopstvenu bezbjednost. Sekund kasnije, došlo je do ogromne eksplozije.
Dimin otac je pojurio napolje. Čuo je krike svog sina. “Trčao sam do njega i vidio sam kako se njegova noga skoro u potpunost odvojila, visi s njegovog tijela” – rekao je njegov otac. Dima ga je upitao je li ona živa, da li diše. Dok je krvario nije prestao ispitivati oca za svoju sestru. Zahvaljujući njemu, njen život je spašen.
Porodica je nekako uspjela da dođe do bolnice kroz bombaške napade. Izgubio je mnogo krvi, a ubrzo je izgubio i svijest.
Četiri ljekara je očajnički pokušavalo spasiti njegov život. Hirurg, Vladimir Streltsov, priznao je da se za 12 godina svog rada nije susreo sa ovakvom pričom. Svi u bolnici su se molili za ovog malog heroja, ljekari, medicinske sestre, osoblje i pacijenti.
Ljekari su objasnili roditeljima da ako pokušaju da mu spasu nogu, postoji velika vjerovatnoća da će se infekcija proširiti na ostatak njegovog tijela, jedina preostala opcija je da mu amputiraju nogu.
Kada se dječak konačno probudio, njegov otac je nervozno pokušavao da ga pripremi na užasne vijesti, da je izgubio nogu. “Tata, ja sam već odrastao. Sve razumijem. Kad idemo kući?” – rekao je Dima. Otac ga je samo pogledao, pokušavajući da sakrije suze u očima. Oni nemaju gdje više da se vrate, njihova kuća je bombardovana do temelja.
Malom Dimi je bila potrebna proteza, pa su humani ljudi skupili novac za njega za samo 3 dana. U rodnom gradu Mariopolju, ljudi su preplavili dječaka poklonima i igračkama. Čak je i porodica Pavlenko dobila novi dom.
Ortopedsko pomagalo je napravljeno specijalno za Dima. Sada ovaj mali heroj uči kako da ponovo hoda u rehabilitacionom centru u bolnici. Ljekari kažu da će Dima uskoro biti u mogućnosti da trči i živi svoj život kao i svako drugo dijete.
Kakav duh, snaga volje, strpljenje i herojstvo su u ovom djetetu!
Izvor: fokuzz.com
