Otišla da nađe posao i šokirala se: Ispovijest Srpkinje koja je pokušala da se zaposli u Švedskoj
Dvije godine je radila kao arhitekta u Srbiji za 25.000 dinara, a onda je odlučila da ostavi sve i pođe na neko bolje mjesto.
Foto: Ilustracija
- Riješila sam da okušam sreću “preko grane“ i potražim posao u nekoj od “obećanih zemalja”. Izbor je pao na Stokholm, a ja sam rezervisala avionsku kartu i otišla kod koleginice sa fakulteta koja je pronašla posao u prestonici Švedske – započinje svoju priču ova Srpkinja.
Stranci na Srbe gledaju kao na nekog ko zna za šta živi i ko ima vremena i za sebe i za prijatelje i za izlazak, ali ova Beograđanka tvrdi da je to tako za one koji nemaju posao.
- Uvijek su me nervirale izjave ljudi koji nemaju pojma kako je teško preživjeti u Srbiji od mjeseca do mjeseca, kada vam na račun legne jedva 200 eura. I tu “privilegiju” imaju samo pojedinci koji su imali sreće da nađu nekakav posao. Među njima sam i ja, mada sebe ne smatram srećnicom…
Kada se napokon našla u prestonici Švedske, prvo što je pomislila bilo je: mnogo je hladno. Uzela je mapu i krenula u potragu.
- Svakog dana obilazila sam drugi dio grada. Imala sam spisak firmi, biroa i agencija koje želim da posetim i ostavim CV. U svakom slučaju, svi su me dočekali raširenih ruku! Nisam mogla da vjerujem! Ne samo da su me pustili unutra, već su me dočekali sa osmjehom, neki mi ponudili kafu, sok… Pričali su sa mnom i posvetili mi svoje dragocjeno vrijeme! – priča ona.
Nakon prvog dana potrage, imala je još jaču želju da zauvijek ode iz Srbije.
- Kada bih na ulici pitala nekoga da mi pomogne da pronađem adresu, svi su mi izlazili u susret. I kada nisu znali gdje se nešto nalazi, vadili su svoje telefone i na mapi mi objašnjavali kako da stignem do željenog mjesta. Bili su ljubazni i nasmijani.
Za tih sedam dana, koliko je boravila u Švedskoj, obišla je nekoliko desetina firmi i biroa, ostavila svoju biografiju i odlučila da se preseli prvom prilikom.
- Nakon povratka u Srbiju, shvatila sam da smo decenijama (ako ne i stotinama godina) udaljeni od emancipovane Evrope i da prvo treba da naučimo da poštujemo jedni druge kao ljudska bića. Poslije par nedelja, dobila sam i prve mejlove iz Švedske. Ne bih da baksuziram, ali možda mi se sreća konačno osmjehne…
Izvor: srbijadanas.com
