Umro prije 159 godina, a objasnio internet trolove i botove
Čuveni danski filozof i mislilac Seren Kirkegor (1813 – 1855) umro je prije 159 godina, kada se električna energija još nije koristila ni za osvjetljivanje ulica. Ipak, u njegovim djelima se može naći objašnjenje psihologije koja se krije iza veoma modernih fenomena kao što su internet zlostavljanje, hejtovanje i trolovanje u kometarima, na forumima i društvenim mrežama.
Proslavljen kao prvi pravi egzistencijalni filozof, Kirkegor je živio samo 42 godine, ali je njegova misao za to kratko vrijeme uticala kroz više vijekova i škola mišljenja, sve do današnjih dana.
U jednom zapisu u svoj dnevnik, 1847. godine, tada 34-godišnji Kirkegor primjećuje patološko ponašanje koje prožima čovječanstvo, kako tada u 19. vijeku, tako i danas. Riječ je o onom što danas u žargonu nazivamo hejtovanjem.
Kirkegor piše:
“Postoji forma zavisti kojoj sam često viđao primjere, u kojoj individua pokušava da ostvari nešto zlostavljanjem.
Ako, na primjer, uđem u prostor u kojem se mnoštvo okupilo, često se dogodi da se ovaj ili onaj odmah okrene protiv mene i počne da me ismijava; pretpostavljam da on sebe doživljava kao alatku javnog mišljenja. Ali, ne lezi vraže, ako mu ja uzvratim dobronamernom opaskom, ta ista osoba postaje bezgranično predusretljiva i uslužna.
U suštini, počinje da me smatra za nešto veličanstveno, možda veličanstvenije no što i jesam: ali ako mu ja ne dozvolim da saučestvuje u mojoj veličanstvenosti, u najmanju ruku će me ismijati. A čim postane saučesnik, on hvali moju veličanstvenost.
Tako izgleda život u malograđanštini.”
Kirkegor navodi konkretnu anegdotu u svom dnevniku. Opisuje kako je zatekao trojicu mladića ispred svoje kapije koji su, čim su ga ugledali, počeli da se keze i nižu bezobrazluke. Kada im je prišao, Kirkegor je primjetio da puše cigare i obratio se najbližem, zamolivši malo vatre da i sam zapali. Iznenada, stav trojice mladića se potpuno preokrenuo – naizgled banalni gest Kirkegora imao je spomenuti efekat “poziva na saučesništvo u (Kirkegorovoj) veličanstvenosti”.
Kirkegor dalje piše:
“Istog trenutka, sva trojica su skinuli svoje šešire i izgledalo je kao da sam im učinio uslugu moleći ih za vatru. Dakle: isti ljudi su bili presrećni da mi viču bravo! ako bih im se obratio prijateljski, a kamoli laskavo; prethodno su vikali ua! i bili narogušeni…”
Možemo samo da se složimo sa Kirkegorovim zaključkom: Kako je neprocjenjivo zanimljivo da se saznanje o ljudskoj psihologiji obogati na ovaj način!
Izvor: www.6yka.com
