UŽASNE I JEZIVE PRIČE: Ljudi koji su sahranjeni živi! Broj 4 će vas ostaviti bez teksta
Tafofobija je strah od mogućnosti da budeš živ pokopan u grob.
Prvi slučaj zabilježen je u 14. vijeku, i ticao se poznatog srednjovjekovnog filozofa i katoličkog teologa Jovana Dušana Skota. Naime, kada je njegova grobnica otvorena, on je bio van svog kovčega, a njegove ruke su bile iščupane i krvave pošto je pokušavao da pobjegne uzaludno vukući vrata ka sebi.
Posljednji ovakav slučaj spriječen je sticajem sretnih okolnosti 2005. godine.
Predstavljamo vam najstrašnije istinite priče o ljudima koji su živi sahranjeni!
1. Mina El Huari
Obično kada ste na prvom sastanku sa nekim, mislite o tome kako će se sastanak završiti. Niko ne bi trebalo da planira da bude živ sahranjen odmah poslije deserta. Jedna takva užasna priča dolazi iz maja mjeseca 2014. godine. 25-godišnja Francuskinja po imenu Mina El Huari dopisivala se sa momkom mjesecima prije nego što je odlučila da se upoznaju u Maroku. On je došao u njen hotel “Fez” 19 maja. Mina je srela svog čovjeka iz snova i bili su na divnoj večeri sve dok ona odjednom nije pala na pod. Umjesto da pozove policiju ili hitnu pomoć, čovek je pretpostavio da je Mina umrla na licu mjesta i napravio ishitrenu odluku da je sahrani u plitkom grobu u svom vrtu. Problem je bio što Mina zapravo nije bila mrtva.
Ona je bila dijabetičar i bila je u dijabetičarskoj komi dok je on sahranjivao. Nekoliko dana je prošlo prije nego što je njena porodica podnijela policiji prijavu za nestale osobe i odleteli su u Maroko da pokušaju da je nađu. Marokanska policija su napokon pronašli svog “ubicu” i upali u njegovu kuću. Pronašli su blatnjavu odeću i korištenu lopatu prije nego što su otkrili jeziv prizor u dvorištu. Čovjek je priznao svoj zločin i optužen je za ubistvo iz nehata.
2. Gospođa Boger
U julu 1893. godine, poljoprivrednik po imenu Čarls Boger i njegova supruga živjeli su u Vajthevenu, Pensilvanija kada je gospođa Boger iznenada umrla iz nepoznatih razloga. Doktori su potvrdili smrt i ona je propisno sahranjena. To bi trebalo da bude kraj priče, ali poslije nekog vremena, prijatelj je rekao Čarlsu da je njegova supruga bolovala od histerije prije nego što je upoznala Čarlsa, pa je bilo moguće da nije zaista bila mrtva. Sama pomisao da mu je supruga možda živa zakopana progonila je Čarlsa do te mjere da je on postao histeričan. U nemogućnosti da živi sa mišlju da mu je žena umire u sanduku, on je zaposlio prijatelje da ekshumiraju tijelo kako bi potvrdili. Ono što je otkrio ga je šokiralo. Tijelo gospođa Boger bilo je prevrnuto. Njena haljina bila je iscjepana na komade a staklo sa njenog kovčega bilo je slomljeno svuda po njenom tijelu. Koža joj je bila krvava i izgrebana, dok su joj prsti potpuno nestali. Pretpostavlja se da ih je odgrizla dok je pokušavala da pobjegne. Niko ne zna šta se desilo Čarlsu Bogeru nakon ovog otkrića.
Nastavak na sljedećoj strani…
Izvor: novi.ba
