LICE MONSTRUMA: Ova žena i njena porodica počinili su jedan od NAJSRAŠNIJIH ZLOČINA u istoriji

Ukoliko ste čitali knjigu Džeka Kečuma ‘Devojka iz susednog stana’, znajte da je roman zasnovan na istinitom događaju i tragičnoj sudbini Silvije Likens!

Šesnaestogodišnja Silvija i njena mlađa sestra Dženi boravile su u porodici Baniševski iz Indijanapolisa. Tada su postale su žrtve sadističkog zlostavljanja.

Samo tri mjeseca poslije povratka kući, Silvija je preminula od posljedica izgladnjivanja i povreda zadobijenih uslijed nemislosrdnog sakaćenja, piše portal Viralnova. Niko od komšija nije pretpostavljao da se u blizini njihovih domova odigrava tortura nad ljudskim bićem.

Ali, to je tek kraj priče… a evo kako je sve počelo.

Staratelji iz pakla

Ova fotografija je napravljena 1965. godine, malo prije Silvijinog odlaska u porodicu Baniševski. Do tada je živjela sa svojom majkom Beti, koja se razvela od Silvijinog oca.

Poslije hapšenja Beti, koja je osumnjičena za krađu, otac dviju djevojčica ih je privremno premjestio u dom porodice Baniševski. Brigu o njima je trebalo da preuzme njegova poznanica Gertruda zajedno sa kćerkom Paulom.

Mislio je da će boravak u njihovoj kući obezbediti psihološku i socijalnu stabilnost djevojaka jer je on sam radio kao zabavljač po karnevalima i mislio je da njegov nestalan način života neće biti dobro okruženje za djevojčice.

Gertrudi je plaćao 20 dolara nedeljno za brigu o djeci i bilo je predviđeno da one tu ostanu 3 mjeseca, dok se ne završi karnevalska sezona.

Muke djevojčica počele su odmah. Gertruda je bila u stanju nervnog rastrojstva. Njeni napadi depresije su se završavali zlostavljanjem djevojčica, da bi na kraju svu svoju agresiju usmjerila prema Silviji.

Gertruda je svakodnevno napadala Silviju, optužujući je da se bavi prostitucijom. Bila je poznata po radikalnim stavovima prema ženama.

Nedugo zatim, Gertrudi su pridružila njena djeca. Često je ohrabrivala svog trinaestogodišnjeg sina da fizički zlostavlja djevojčice, a sestre su bile i na udaru njihovih komšija.

Vezivanje, gašenje cigareta po koži, utrljavanje soli na žive ranama bili su samo uvod u golgotu koja je zadesila Silviju. Djevojčica je čak bila primoravana da jede i sopstveni izmet.

Mučenje bez kraja

Gertrudina kćerka Paula je po mnogo čemu bila gora od majke. Ova sedamnaestogodišnjakinja je konstantno udarila Silviju i jednom prilikom joj čak slomila zglob. Zatim je riješila da provjeri majčine tvrdnje o Silvijinom navodnom prostituisanju, pa je djevojku udarala po genitalijama uz optužbe da je trudna.

Iako su sestre nekoliko puta pokušale da obavijeste porodicu o onome što su doživljavale. Uspjele su da kontaktiraju stariju sestru Dijanu koja je u tom momentu imala 18 godina i već je bila udata. Ona međutim nije preduzela ništa jer je mislila da djevojčice jednostavno izmišljaju jer ne žele da budu odvojene od porodice.

Silviji je zatim zabranjeno da ide u školu i smještena je u podrum kuće, bez adekvatne ishrane i sa nedovoljno vode za piće.

Dan prije Silvijine smrti, Gertruda i komšijin sin Ričard Hobs, urezali su užarenom iglom na Silvijinom stomaku sljedeći natpis: “Ja sam kurva i ponosim se time”.

Oktobra 26. nakon višemjesečnog prebijanja, izgladnjivanja i mučenja Silvija Likens je umrla od otoka na mozgu, šoka i gladi. Imala je samo 16. godina.

(Ne)zadovoljena pravda

Nakon što je Gertruda otkrila da je djevojka mrtva, porodica je sakrila tijelo i pozvala policiju. Tvrdli su da je Silvija pristala da ima seksualne odnose sa grupom dječaka u zemnu za novac i da su je oni negdje odveli. Za ovakve tvrdnje imali su i pismo koje su natjerali Silviju da napiše nekoliko dana ranije.

Međutim, prije nego što je policija napustila kuću, njima je uspjela da priđe Dženi. Rekla je samo: “Izvadite me odavde i sve ću vam reći”.

Zahvaljujući njenom svedočenju policija je uskoro upala u kuću porodice Baniševski da bi otkrila unakaženo tijelo šesnaestogodišnje Silvije. Ubrzo su Gertruda, njena djeca Paula i Džon i komšija Hobs uhapšeni pod sumnjom da su izvršili teško ubistvo. Zatim je uhapšen još Koj Habard, mladić iz komšiluka za koga se utvrdilo da je sarađivao sa ubicama.

Džon, Hobs i Habard su osuđeni na 21 godinu zatvora, ali su 1968. pušteni na uslovnu slobodu. Paula Baniševski je osuđena na doživotnu robiju. Kasnije je presuda preinačena, pa je za krivično djelo – ubistvo bez predumišljaja, dobila svega godinu dana zatvora.

Gertruda je osuđena na doživotni zatvor, ali je 1985. godine puštena zbog dobrog vladanja. Umrla je 5 godina kasnije od raka pluća.

Izvor: dnevno.rs