Medicinska sestra (18) pomaže drugima, a nema ni za hljeb!
Tijana Petrović (18) već tri mjeseca volontira u paraćinskoj Opštoj bolnici, a niko od pacijenata i kolega ne sluti kakvu dramu preživljava ova tek stasala djevojka.
Živi bez dinara prihoda, nema novca ni za hljeb. Suočena je sa teškom dilemom: ako prekine volontiranje da traži bilo kakav posao, neće moći da polaže pripravnički ispit i izgubiće šansu da radi u struci. A, da nastavi da radi u bolnici kao medicinska sestra – volonter, praktično je nemoguće, jer nema od čega da živi. U martu joj je umrla baka, koja joj je finansijski pomagala, a majka, koja iza sebe ima više brakova i još djece, izbacila je nedavno iz kuće riječima: “Sad si punoljetna, snalazi se”.
- Bukvalno sam bila na ulici, kao i više puta do sada. Ne sjećam se kad su mi se roditelji razveli, jer sam otprilike sa dvije godine počela da živim kod bake. Sve što sam postigla dugujem njoj i zbog toga ću joj biti zahvalna do kraja života. Ne pamtim kad sam osjetila majčinsku ljubav, zagrljaj, poljubac… Otac mi je bio u zatvoru, izlazio i vraćao se iza rešetaka. Nekoliko mjeseci sa njim bili su mi pravi pakao. Kad mi je u martu baka umrla, izgubila sam jedinu osobu koja me je istinski voljela. Ne tražim mnogo, niti želim da me neko sažaljeva. Potreban mi je posao koji bih mogla da radim po podne, kad završim rad u bolnici. Da dođem do malo novca, da opstanem dok volontiram. Ili, kad bi se našli dobri ljudi, neka porodica, da me prigrle i pomognu mi nekoliko narednih mjeseci, dok ne stanem na svoje noge – sa tugom se ispovijeda Tijana.
Ona trenutno živi u sobici koju joj plaća Centar za socijalni rad, ali od te ustanove ni na kakvu drugu pomoć ne može da računa. Razočaranje i depresija cijelog života su bili njena svakodnevica. A, za nekoliko mjeseci kada položi pripravnički, Tijana će konačno moći da sopstveni život uzme u svoje ruke.
- Učiću jezik i pokušati da odem u inostranstvo jer me za Paraćin ništa više ne vezuje, sem tuge – kaže Tijana.
U paraćinskom Centru za socijalni rad direktorka Biljana Milenović Stojanović objašnjava da Tijana jeste njihov korisnik, ali da postoje pravno-formalne smetnje da ona dobije stalnu novčanu pomoć.
- Poznata nam je situacija ove djevojke. Zaista je život šibao na svakom koraku. Mi joj pomažemo koliko možemo, ali, s obzirom na to da je sada punoljetna, zdrava i da ima roditelje, ne može da dobije stalnu socijalnu pomoć. Plaćamo joj smještaj i, povremeno, može da dobije jednokratnu pomoć – objašnjava Milenovićeva.
Ona dodaje da je Centar Tijani, dok je pohađala srednju školu u susjednoj Ćupriji, plaćao mjesečnu autobusku kartu.
Izvor: Alo.rs
