ISPOVIJEST SA LJETOVANJA: Bila je sa crncima, nije bila u stanju da HODA od bolova!
Bila sam sa kumom i njenom šestogodišnjom djevojčicom u Španiji na ljetovanju.
Ilustracija (Foto: Pixabay)
Krenule smo s idejom da se odmorimo. Ona se nedavno rastavila od supruga, a ja šest mjeseci nisam imala emotivni odnos.
“Muškarci nas ne zanimaju”, obje smo konstatovale uglas prije polaska. Iznajmile smo automobil kako bi obišle cijelo ostrvo. I to je bila greška, shvatile smo poslije nekoliko dana. Na putu, tačno između dva naseljena mjesta, stao nam je automobil. Nas dvije žene i dijete i kolima. Pokušala sam da budem pribrana. Poslije neuspjelog pokušaja da osposobim vozilo za vožnju, pozvala sam lokalnu šlep-službu. Došli su poslije dva sta. Vrućina je bila nesnosna, dijete uplašeno, kao i nas dvije. Odšlepovali su nas do najbliže benzinske pumpe i tu ostavili. Pokušala sam da dobijem agenciju u kojoj smo iznajmili automobil, ali se tamo stalno uključivala govorna pošta.
Baterije na telefonima su nam se praznile, kao i naše samopuzdanje. Uz sve to, dobila sam migrenični napad. Iznenada se javio. Tražili su nam 300 evra da nas prebace do hotela. Nismo htjele da im damo. Pa smo pokušale da zovemo taksi. Na kraju je moja prijateljica stopirala. Prošlo je stotinu automobila i niko nije htio da stane.
U sumrak, kad smo već izgubile svaku nadu stala su nam dva crnca u “pežou 307”. Nećkale smo se da li da uđemo. Ušle smo riješene da se pomjerimo s te pumpe. Hotel je bio udaljen 57 kilometara. A mene je glava rasturala. Francuz i Nijemac afričkog porijekla su primijetili da mi nije dobro. Predložili su da stanemo u prvom mjestu da uzmem neki lijek protiv bolova. Moja prijateljica je otišla sa kćerkom do apoteke.
Ostala sam sama sa dvojicom crnih mladića. Bili su divni, iako sam u početku osjećala nelagodu zbog njih, shvatila sam da sam glupača odrasla na rasističkim porukama. Izveli su me iz auta, pomogli da ustanem, jer nisam mogla da hodam. Jedan od njih je otišao da mi kupi vodu i vlažne maramice. Kad se vratila prijateljica popila sam lijek. Odvezli su nas do hotela i ispratili do lifta noseći naše stvari.
Nijedan bijelac nije pokazao ni najmanje razumijevanje za situaciju u kojoj smo se našle. Zato želim i ovim putem da se zahvalim Marselu i Kamiju na svemu. Natjerali su me da u 34. godini naučim da je dobar čovjek dobar čovek bez obzira na boju kože.
Izvor: nadlanu.com
