PISMO BIJESNE BEOGRAĐANKE: ‘O’ladite malo, ako mi još neko postavi OVO PITANJE odalamiću ga!’
Kao da nije dovoljno što je čitav Beograd već tri mjeseca okićen i što šljašti kao luna park, sad ne mogu da živim ni od ljudi koje sve zanima odgovor na to jedno, famozno pitanje!
Foto: beoinfo
“Gdje ćeš za Novaka?” Beskrajno iritantno pitanje popun onog “Kad ćeš da se udaš?” ili “Kad misliš da rodiš djecu?“. Diže mi se kosa na glavi od praznične euforije koja počinje mjesec dana prije dočeka Nove godine, a kada me neko pita šta sam planirala “za Novaka” dva mjeseca ranije, dođe mi da ga odalamim.
Ne znam gdje ću, jer ne znam ni šta ću sutra raditi! Uvijek sam mrzila da planiram danima, nedeljama pa i mjesecima ranije, jer uvijek nešto krene po zlu.
A euforija oko dočeka Nove godine mi posebno ide na živce. Kraj godine ne vidim kao razlog za neko posebno slavlje, jer si još jednu godinu protraćio uzalud, ništa nisi postigao, a postao si jednu godinu stariji.
Čemu treba da se radujem i šta treba da slavim? Još jednu godinu koja je prošla, a ja se nisam pomjerila “sa mrtve tačke“. Iako se cijele godine trudiš da nešto uradiš, postigneš u životu, uglavnom se sve svodi na razočaranje i gubitak bilo kakve želje.
Priznajem, išla sam nekoliko puta na doček, kako bih udovoljila prijateljima, rođacima, dečku… ali posljednjih godina “dočekujem“ je kod kuće. Doček je za mene kao i svaki drugi dan, osim što vlada neopisiva histerija.
Nije mi jasna ta euforija, ludilo, kupovina poklona, uplata nenormalne svote novca da biste Novu godinu dočekali u nekom restoranu, kafani, sa nepoznatim ljudima koji piju i prave haos.
Kako možeš da izdvojiš 50, 100 eura i potrošiš ih za jedno veče, a onda ostatak mjeseca kukaš kako nemaš ni dinara?!
A tek praznična kupovina poklona, gužva u prevozu, ljudi koji se guraju sa kesama u rukama… Ne daj Bože da tog dana moraš nekim poslom do centra grada ili do nekog tržnog centra! Prvo nećeš imati gdje da se parkiraš (ako uopšte imaš auto), drugo nećeš uspjeti ništa da vidiš od mase kupoholičara i vratićeš se kući mrtav umoran, kad da si kopao cijelog dana na njivi.
I zato, NE, NEĆU NIGDJE ZA NOVAKA! Neću da posjećujem tržne centre naredna dva mjeseca! Biću kod kuće, sa osobom koju najviše volim na svijetu, skuvaćemo vino, napraviti palačinke i provešćemo još jedno veče zagrljeni i ušuškani. To je za mene pravo slavlje.
Izvor: dnevno.rs
