ISPOVIJEST BEOGRAĐANKE: Kupovina sladoleda se pretvorila u NAJVEĆE PONIŽENJE u mom životu
Ljudi su puni predrasuda i u to više ne sumnjam. A shvatila sam i da vole da trpaju nos u stvari koje se njih ni najmanje ne tiču, i umjesto da gledaju svoja posla, daju sebi za pravo da vam kažu neke stvari iako vas prvi put vide u životu.
Ako živiš u Beogradu, da li to odmah znači da moraš da budeš kvarcovana i vještačka, sa silikonima u ustima, grudima, zadnjici…?
Ako ti je majka priroda već dala neke od ovih atributa, niko ti neće vjerovati na riječ i doći ćeš u situaciju da moraš bukvalno da se pravdaš da ništa na sebi nisi operisala.
To se meni desilo prije par dana u jednoj prodavnici kada sam samo htjela da kupim sladoled, a doživjela sam poniženje kao nikada do sada u životu.
Momak i djevojka koji su prodavali sladoled dali su sebi za pravo da komentarišu moj izgled, tačnije usne, iako se to njih ne tiče. Dok sam čekala svoju poslasticu, prodavačica mi je, ničim izazvana, rekla kako su mi mnogo velika usta, aludirajući na to da sam „pretjerala sa silikonima“.
Prvo sam bila u šoku, ovakav komentar nisam očekivala, pogotovo od osobe koju prvi i vjerovatno posljednji put vidim u životu. Dok sam ja dolazila sebi od šoka, momak koji radi za kasom opušteno je dodao u fazonu „da, baš si pretjerala sa pumpanjem“.
U tom trenutku uspjela sam samo da izustim „ali ja nemam silikone, usne su mi pirodno ovakve, malo punije“, momak je rekao „da, da, sve vi tako pričate, nijedna neće da prizna“.
Dok sam kao tele gledala u njih ne znajući šta da kažem, sladoled je najzad stigao, a ja sam platila, okrenula se i otišla svojim putem.
Da sam malo bezobraznija, otjerala bih ih do đavola i rekla im da gledaju svoja posla. Kako ljudi daju sebi za pravo da komentarišu stvari koje se njih ni najmanje ne tiču? Zar vaš posao nije da uslužite mušterije sa osmjehom na licu, a ne da se ponašate kao da se znamo 100 godina?!
Možete da zamislite kako sam provela ostatak dana, sladoled mi je presjeo, a ja sam stalno ponavljala sebi da ne smiju da me pogode komentari nebitnih ljudi.
Pa ako živim u Beogradu, ne znači da sam odmah nabudžila sve što sam mogla na sebi. Dokle ćemo da se bavimo tuđim životima? Nisam im ja kriva što su njihovi životi dosadni, što nisu zadovoljni svojim poslom pa tračak sreće pronalaze u ovakvim razgovorima sa nepoznatim ljudima. Bolje bi bilo da mi se nisu ni obratili…
Izvor: dnevno.rs
