INŽENJER POSTAO TAKSISTA: Kad pročitate ZAŠTO, shvatićete ZAŠTO GA VOLI CIJELA ZEMLJA
Mnogo je ljudi koji dopuste tragedijama i teškim situacijama da ih sabiju u ćošak i ne daju im da dišu. Drugi, kao ovaj čovjek, izvuku najbolje iz najgoreg.
Zato i prenosimo u potpunosti njegovu životnu priču koju je ispričao za Fejsbuk stranicu “Ljudi iz Mumbaja”.
Jedne noći moja supruga je osjetila oštar bol u abdomenu. U to doba noći nijedan taksi nije htio da nas vozi i to me je frustriralo. Moja supruga je pobacila. Odrekao sam se karijere inženjera u velikoj indijskoj kompaniji i počeo sam da vozim taksi. Besplatno sam prevozio svakoga ko je morao da ide u bolnicu. Zarađivao sam 10 hiljada rupija mjesečno od taksiranja, ali moj glavni cilj bio da prevozim ljude kojima je to preko potrebno i to kad god.
Ko god sjedne u moj taksi, dobija vizitkartu sa mojim brojem telefona i očekujem da me kontaktiraju i u tri ujutru ukoliko se nešto hitno desi.
Prije nekoliko mjeseci dogodilo se nešto što me tjera da i dalje nastavim da taksiram. Negdje oko dva ujutru vidio sam dvojicu muškaraca kako panično mašu ka taksiju. Zaustavio sam se i vidio da je sa njima žena čije su tri četvrtine tijela bile u opetkoinama. Mnogi taksisti prije mene su ih odbili i srce mi je bukvalno potonulo zbog toga. Ušli su u taksi i vozio sam kao manijak do najbliže bolnice. Narednih nekoliko dana sam navraćao da vidim da li je preživjela i, zahvaljujući Božjoj milosti, jeste. Sada smo prijatelji i ona mi i dalje zahvaljuje za tu noć.
Nije sve u novcu. Na prethodnom posliju zarađivao sam 65 hiljada rupija i nisam bio toliko srećan kao što sam danas.
Imam 74 godine, govorim 11 jezika, moja djeca rade u velikim privatnim kompanijama… ali ono što je najvažnije u mom životu jeste činjenica da sam do sad prevezao preko 500 hitnih slučajeva u bolnice i dao sve od sebe da im bar pružim šansu da prežive.
I, zato, budu li me dovijeka nazivali običnim taksistom, prihvatiću to rado i ponosno – ispričao je ovaj fantastični gospodin sa ulica Mumbaja.
Izvor: dnevno.rs