Koristili je stari Grci, Egipćani i Rimljani: Ova biljka je proglašena najzdravijim povrćem na Zemlji!
O njenoj hranljivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine gvožđa od spanaća i više vitamina C od limuna i pomorandže.
Riječ je o biljci koja se naziva potočarka (Nasturtium officinale). Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Porijeklo potočarke je područje Evroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svijetu.
Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku istoriju. Mnogi stari narodi koristili su je u ishrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Antički grčki liječnik i otac medicine Hipokratcenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti. Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.
Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je službeno međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutačno najzdravijim povrćem na planetu, odnosno namirnicom broj 1.
U čemu je tajna
Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacioni učinak. Potočarka utiče na razmjenu hemijskih jedinjenja u našem metabolizmu te reguliše poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.
Potočarka čisti krv, osvježava, podstiče apetit i pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka. Preporučuje se uzimanje svježeg soka u razmjeri 1 : 5, jedan dio soka i pet dijelova vode jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već s prekidima, odnosno pauzama.
Gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za spoljnu upotrebu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Naučna istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorijelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i spriječava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, isjeckati tako da dobijemo kašastu smjesu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata te poslije skidanja operemo, tj. isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i sirćetu te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno naseckanim bjelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmješana tri sata.
Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
Izvor: vestinet.rs/alternativainformacije
