Ana iz Beograda je odlučila da rodi dijete BEZ MUŠKARCA i ima nešto da vam poruči
Imala sam nekih 38 godina, bila sam sama, već godinama bez ozbiljne veze i riješila sam da pokušam. Pa kako bude. Najvažnije u životu bilo mi je, i sada je, da imam dijete, a nikada nisam bila od onih koje će da jure muškarce i gube vrijeme tražeći onog pravog.
Prelomila sam, otišla na vantjelesnu oplodnju i rodila moju prelijepu Antoniju, koja je danas centar mog svijeta – počinje priču jedna zrela i hrabra žena.
One su svuda oko nas. Dobre, pametne, uspješne i kvalitetne žene koje su već prešle 35. godinu, godinama nemaju ozbiljnu vezu i nade da će roditi dijete počinju da se gase.
Ana Adžić bila je jedna od njih, ali je riješila da sama upravlja svojom sudbinom i ne dozvoli da joj prođe pet ili deset godina u čekanju onog pravog, dok njen biološki sat lagano otkucava.
Našla je sve informacije na internetu i krenula da ostvari svoj najveći san.
ŽELJELA SAM DA OTAC MOG DJETETA BUDE OFICIR
– U Srbiji nije postojala ta opcija da kupim spermu i uradim vantjelesnu oplodnju ili inseminaciju i zato sam se raspitala po raznim forumima i saznala da sve to mogu da uradim u Makedoniji. Kontaktirala sam kliniku u Skoplju, pregledali su me i vidjeli da sam ginekološki potpuno zdrava. A onda je biranje donora došlo na red. Imala sam želju da otac mog djeteta bude neki oficir, ali ipak sam poslušala savjet embriologa. Uvijek sam voljela plavušane, pa je tako otac moje Antonije programer, ima plavu kosu i plave oči, isto kao i ona – kaže Ana i ističe da je, po njenom mišljenju, ako nemate partnera i želite bebu, ovaj način mnogo bezbjedniji nego da izaberete bilo kog tipa sa ulice o kome ne znate ništa, samo da bi vam napravio dijete (jer i takve stvari su joj predlagali).
Kupila je dovoljno sperme za tri pokušaja i počela pripremu. Prva dva mjeseca blaga terapija, antibebi pilule, pa blaga hormonska terapija, a onda i prva inseminacija.
Prva dva pokušaja inseminacije bila su neuspješna, a onda je iz trećeg, vantjelesnom oplodnjom ostala trudna.
DA LI ME NEKO OSUĐUJE? NE!
– Moji najbliži prijatelji i porodica su od samog početka znali šta planiram i nijednog trenutka me nisu osudili. Bilo je i onih prijateljica koje su predlagale da nađem ”nekog usput” i napravim dijete, ali ja nisam takav tip. Jedna mi je čak rekla: ”Pa gdje dijete da ti raste bez oca?” Na ovakve komentare nisam se obazirala jer sam kao zrela žena rodila dijete koje ŽELIM i kome želim sve da pružim. Nisam je dobila ”greškom” niti da bi udovoljila nekom muškarcu – kaže ona i otkriva kako je zbog pojedinih komentara bližnjih iskreno ponosna.
– Drug Crnogorac koji je inače vojno lice, bio je šokiran kada sam mu jednom prilikom, prije više od tri godine, dok smo sjedili u kafani, otkrila šta smjeram. Sljedeći put kad smo se vidjeli rekao mi je: „Znaš šta, to je nešto najhrabrije i najmoralnije što sam u životu čuo!“ – rekla nam je Ana.
Ana je svjesna da je način na koji je rodila Antoniju i više nego nekonvencionalan za Srbiju, ali želi da poruči svim ženama koje su prešle tridesetu i već duže vrijeme nemaju ozbiljnu vezu, a iskreno žele da se ostvare kao majke, da budu hrabre i odluče se za ovaj korak jer će u suprotnom cijelog života žaliti.
Ona je bila hrabra i danas ima tu čast da gleda kako njena dvogodišnja kćerkica Antonija izrasta u srećnu i dobru ženu.
Ima ljudi koji će bez razmišljanja podržati Aninu odluku i reći da je to najhrabrija stvar koju je mogla da uradi, ali postoje i oni koji se sa tim ne slažu. Žustra polemika na ovu temu vodi se na forumu Ana.rs, gdje svako gleda stvari iz svoje pespektive.
Izvor: zena.blic.rs
