U istoriju je ušla pod nadimkom ‘kikotava baka’ a istina iza osmjeha LEDI KRV U ŽILAMA
Naizgled simpatična baka, sa kojom biste rado popričali i vjerovatno joj ponudili da joj ponesete ceger sa pijace, bila je pravi strah i trepet ljudima u svom okruženju. Surova i precizna, otišla je u istoriju kao jedna od najopasnijih žena.
Neni Dos (4. novembar, 1905. – 2. jun 1965.), na fotografijama djeluje kao slatka i nevina baka, sa osmjehom koji razoružava, ali njena prošlost ostavlja bez teksta i najzagriženije fanove krimi romana.
Neni je rođena kao Nensi Hejzel i imala je prilično teško djetinjstvo. Imala je četvoro braće i sestara u rodnoj Alabami, a porodica je bila veoma siromašna. Nikada nije uspjela da nauči da tečno čita jer su sva djeca po naređenju oca nasilnika morala da idu da rade umjesto u školu.
Kada je bila stara oko sedam godina, krenula je na putovanje vozom sa cijelom porodicom. Tom prilikom je, uslijed naglog kočenja, glavom udarila u metalnu šipku sjedišta ispred nje. Od tada, navodno, više nikada nije bila ista. Godinama nakon toga patila je od jakih glavobolja, gubitka svijesti i depresije. Ovo joj je, pored njene psihičke nestabilnosti, kasnije dugo služilo kao izgovor za zlodjela koja je počinila.
Neni se prvi put udala sa 16 godina, i to nakon samo četiri mjeseca zabavljanja. Muž joj je postao Čarli Breg, a upoznala ga je u fabrici lana u kojoj su oboje radili. U braku su izrodili četiri kćerke.
Međutim, izgleda da Neni nije znala da se izbori sa majčinstvom. Počela je da pije sve više i sve češće, a uskoro su dve kćerke umrle pod misterioznim okolnostima, navodno od trovanja hranom. Čarli je uskoro otišao iz zajednice sa jednom od dvije preostale kćerke, dok je druga ostala sa Neni.
Dvije godine nakon razvoda sa Čarlijem, Neni se ponovo udala za Frenka Herelsona, koji je već tada uveliko patio od alkoholizma i imao kriminalnu prošlost. Uprkos svemu tome, njihov brak je opstao 16 godina. Onda se, 1945. godine desila naizgled nebitna sitnica – Frenk je na jednoj zabavi uvrijedio Neni. Nedugo potom, i on je umro uslijed “trovanja hranom”.
Nakon kraće pauze, Neni se po treći put udaje za Arnija Laninga, koga je upoznala putem oglasa za samce u novinama. Arni je bio sličan Frenku – bio je alkoholočar i veliki zavodnik i preljubnik. Nedugo poslije vjenčanja, umro je uslijed srčanog udara – ponovo pod misterioznim okolnostima, a pod sličnim okolnostima je uskoro izgorjela i kuća koju je Neni naslijedila, pa je uzela i novac od osiguranja.
Četvrto vjenčanje je uslijedilo sa Ričardom Mortonom. Medeni mjesec je kratko trajao, a onda se kod zaljubljenih golupčića uselila Nenina majka, i Ričard je uskoro preminuo uslijed misterioznog trovanja.
Iste godine, uslijedilo je peto i posljednje vjenčanje sa Samjuelom Dosom. On se jedini i razlikovao od svojih prethodnika – fini, povučeni vjernik bez poroka. Međutim, par mjeseci nakon vjenčanja, pao je u postelju uslijed simptoma sličnih gripu. Dijagnostikovana mu je infekcija digestivnog trakta, i pušten je kući, kod “brižne” žene. Nedugo poslije povratka, završio je u kovčegu. Semjuelov ljekar je, zapanjen, zatražio da se obavi autopsija i – tada se klupko definitivno odmotalo.
Ljekar je, naime, u Semjuelovom tijelu našao ogromne količine arsena i odmah je obavjestio policiju koja je uhapsila Neni.
Ona, s druge strane, nije ni pokušala da se brani. Priznala je ne samo da je ubila Semjuela već i prethodna tri muža, kikoćući se dok je potanko opisivala sve detalje. Pored toga, rekla je da je ubila i sopstvenu sestru, majku, svekrvu i svog unuka.
U istoriju je otišla pod nadimkom “Kikotava baka” upravo zbog jezivog smijeha u toku opisivanja svojih krvavih pirova. Osuđena je na doživotnu robiju 17. maja 1955. godine, a sudija zbog njenog pola nije želio da je osudi na smrtnu kaznu. Umrla je iza rešetaka 1965. godine od leukemije.
Izvor: dnevno.rs
