Rekao mi je da ga moje tijelo ne privlači i da je previše naborano: Evo šta je žena (59) zaključila!
Pokušala sam da budemo intimniji, a on me je svaki put odvratio od toga. U ponedeljak veče preko telefona sam ga upitala ko je bio taj čovek koji je sa mnom spavao u istom krevetu tri večeri, a nismo vodili ljubav, objašnjava Robin.
Robin Kort je poslovna žena, pisac i blogerka, koja na svojim Tviter i Fejsbuk profilima ima na stotine hiljada pratilaca širom svijeta.
Kako se ova 59-godišnja dama suočila sa promjenama na tijelu koje dolaze s godinama, kao i sa tim kako je sada doživljavaju muškarci, otkrila je u svom blogu koji je u cijelosti preneo Hafington Post.
“Stajala sam potpuno naga pred ogledalom na vratima svog ormara i bila sam spremna. Duboko sam udahnula i pogledala sebe u ogledalu. Otvorila sam širom oči i detaljno se zagledala u svoje tijelo. Srce mi je lupalo: ja nisam više mlada žena.
Ja sam žena koja lijepo živi. Na mom tijelu se vide godine koje su iza mene.
Imam 59 godina, dobrog sam zdravlja i u odličnoj fizičkoj formi. Visoka sam 175 cm i imam 61 kilogram. Nosim farmeke u veličini šest, a grudi mi nisu do pupka. Šta više, još uvijek se bore da stanu u grudnjak korpica veličine B.
Moje butine nisu više baršunaste, a na zadnjici imam po koju bubuljicu. Na koži imam tragove sunca. Moj struk više nije zategnut kao nekada i imam crtu od carskog reza – ali zato imam sina.
Čemu ovaj brutalan sopstveni nadzor?
Bilo je vrijeme da se suprotstavim svojim strahovima i da svoju dušu obaspem toplinom ljubavi.
Bilo je vrijeme da utvrdim svagi trag i nesavršeni detalj na mom tijelu – tijelu koje je nazvano “previše naboranim” od strane čovjeka koji je bio pogođen mojom energijom i duhom, ali mu se nije sviđala gola istina o meni. Zvao se Dejv, i imao je 55 godina.
Upoznali smo se na sajtu za upoznavanje. Dejv je bio zanimljiv, bistar i pravi džentlmen. Držao me je za ruku i išli smo na duge vožnje biciklom. Vozio je miljama kako bi došao na moja vrata.
Zaveo me je i čeznula sam da ga što bolje upoznam. Dogovorili smo se da provedemo cijeli vikend zajedno. Tada su me neke stvari zbunile i ostale nedorečene. Legli smo u krevet kao svaki drugi par – potpuno nagi i dodirivali se. Ljubili smo se i spavali zagrljeni.
Pokušala sam da budemo intimniji, a on me je svaki put odvratio od toga. U ponedeljak veče preko telefona sam ga upitala ko je bio taj čovjek koji je sa mnom spavao u istom krevetu tri večeri, a nismo vodili ljubav.
“Tvoje tijelo je previše naborano”, rekao mi je bez imalo ustručavanja. “Godinama sam bio sa mlađim ženama, i tvoje tijelo ne može da me uzbudi. Volim tvoju energiju i duh. Sviđa mi se tvoja glava i srce. Ali ne mogu da se nosim sa tvojim tijelom”.
Bila sam zatečena. Udarac je došao tek kasnije. Pitala sam ga da li mu je bilo teško da gleda moje tijelo. Rekao je “da”. Kada bi se svjetla ugasila, zamišljao je neko drugo, mlađe tijelo pored sebe.
Bukvalno sam zanijemila, lice mi je pocrvenilo i osjetila sam se postiđeno na samu pomisao kako sam samo neki dan prije bila gola pred njim (…) Tretirao me je kao objekat koji treba da bude obučen i namješten tako da zadovolji njegovu ideju o tome kako treba da izgleda savršeno žensko tijelo.
Objasnio mi je da bismo sada kada znam šta mu je potrebno, mogli lijepo da se zabavimo u spavaćoj sobi. Rekla sam mu ne. Ne želim da krijem svoje tijelo. Ne želim da nosim odijelo koje od mog tijela treba da napravi “podnošljivije”. Ne želim da se krijem u mraku i da zatvaram vrata od kupatila kada se tuširam.
Ne želim da sebe umanjujem zbog njega – ni zbog koga. Moje tijelo je lijepo, i u skladu sa mojim umom i srcem. Kada sam rekla Dejvu da ne želim više da ga vidim niti čujem, zbunio se i rekao kako pravim ”od komarca magarca”. Cvilio je kako sam od sitnice napravila ogromnu stvar.
Nisam ni pokušala da mu objasnim. Nakon tog telefonskog razgovora, ušla sam u sobu, skinula se i stala pred ogledalo. To je bio taj trenutak. Pogledala sam se u ogledalo i svaki pedalj svog tijela doživjela s ljubavlju.
Ovo tijelo je moje. Ono je nosilo moje srce i moju dušu svaki dan. Svaka bora i nesavršenost su dio mog života. Sa suzama u očima zagrlila sam samu sebe. Zahvalila sam se Bogu što mi je podario moje tijelo i moj život.
I na kraju, hvala tom tužnom čovjeku po imenu Dejv što me je podsjetio koliko je sve na meni dragocjeno”, zaključila je 59-godišnja Robin.
Izvor: kurir.rs
