Pronašli smo BEOGRAĐANKU SA NAJČUDNIJIM IMENOM U SRBIJI: ‘Kad ljudima kažem kako se zovem svi me gledaju bijelo’
Srbi su od davnina djeci davali imena sa određenim značenjem, pa je danas srpski imenoslov pun lijepih, ali i neobičnih imena koja upućuju na to šta se željelo da to dijete ‘postigne’, od čega da se ‘odbrani’, kakvo da bude…
Foto ilustracija: Pixabay
Pronašli smo Beograđanku koja već decenijama ponosno nosi upravo jedno takvo ime, piše dnevno.rs
Stadija je jako rijetko žensko ime, koje se davalo kćerkama iz posebnog razloga. Ono se davalo u porodicama gdje se rodilo već nekoliko kćerki, a priželjkivalo se muško dijete. Kako u korijenu ima glagol “stati”, logično je i značenje ovog imena – da stanu ženska djeca.
Vremenom, ime je gotovo zaboravljeno i, slično kao i Dostana, danas se jako rijetko može čuti. Ipak, jedna Stadija koja živi u Zemunu ga čuva od zaborava. Ona nam je ispričala kako izgleda živjeti sa imanom koje mnogi teško i izgovaraju, a kamoli znaju šta znači.
Rodila sam se kao četvrta kćerka u tradicionalnoj porodici na Kosovu. Moja baba, očeva majka, bila je “gazda u kući”, pa su tako i njene odluke poštovane. Upravo ona mi je dala ime Stadija, vjerujući da će time “prizvati” bar jednog sina u našu porodicu – priča za Dnevno.rs ova 61- godišnjakinja.
Stadija dodaje da se narodno vjerovanje u ovom slučaju obistinilo i, nakon gotovo dvije godine, rodio se sin. Sreća ove prodice je ipak bila kratkotrajna, zato što je Stadijin brat nažalost kao beba preminuo, uslijed bolesti koja se u to vrijeme teško liječila.
Kako je rasla, Stadija je postajala svjesna da njeno ime izaziva pažnju gdj egod da se pojavi, da ljudima obično mora bar dva puta da se predstavi i da je čak i onda gledaju prilično “bijelo”.
– Mnogo puta mi se dešavalo da me na nekom šalteru nazovu Tadijom, iako je to muško ime. U početku me je sve to malo nerviralo, ali sam vremenom “oguglala” i sada mi je čak zabavno da ljudima objašnjavam kako se stvarno zovem i šta moje ime znači – objašnjava ova gospođa.
Stadija je danas baka dva unučeta, kojima nije problem da izgovore njeno ime, iako jedno od njih – unuka – živi u Johanesburgu. Njeni najbliži je često zovu i nadimkom Caja, a ona se na to samo sa osmjehne.
Ne smeta joj, naučila je da voli svoje ime i danas sa ljubavlju ističe da je, bar što se imena tiče, ona ponosni čuvar srpske tradicije.
Izvor: dnevno.rs
