POVUKAO JE RUČNU I IZAŠAO IZ AUTOBUSA Postupak ovog vozača GSP-a ostaviće vas BEZ TEKSTA

Da dobri ljudi još uvijek postoje i da će u ovom milionskom gradu barem jedna osoba pritrčati da vam pomogne kada vam je najpotrebnije, najbolje svjedoči postupak Zorana Jovanovića (36), vozača GSP-a koji je iz autobusa pritrčao u pomoć slijepom pješaku.

Foto: Ilustracija

Zoran je slijepom pješaku pomogao prije nekoliko mjeseci, ali je ona tek sada dospjela u javnost, a proširila se i van granica Srbije.

- Zaustavljam se na semaforu koji dugo drži crveno. Taman se spremih da uzmem telefon, kad sam vidio jednog slijepog čovjeka kako stoji pokušavajući da pređe ulicu. Ima više od 40 godina, često ga viđam po gradu. Stoji i priča. Ali ne zato što je lud, već zato što ne vidi da oko njega nema nikoga ko bi mu rekao koje je boje svjetlo na semaforu. Prekoputa njega policajac koji čačka telefon, te povremeno baci pogled na slijepog čovjeka, ali ne reaguje – napisao je Zoran.

Kako nastavlja, na brzinu je upalio sva četiri svijetla i istrčao iz autobusa i prišao slijepom čovjeku, rekavši mu da je zeleno svjetlo i da će ulicu preći zajedno.

- Svojom desnom šakom je čvrsto stisnuo moju lijevu mišicu. Nemoć… od svih stvari koje sam u životu doživio, nemoć je definitivno najgora. Nemogućnost da uradiš nešto, funkcionišeš, da uvijek zavisiš od nekog drugog. Držeći me za mišicu, prinuđen je da mi vjeruje. Meni, potpunom strancu. Ja nisam slijep, ali ja takođe vjerujem, ali zato što želim. Želim da vjerujem da ima dobrih policajaca, šofera i putnika. I ta moja vjera me jeste koštala, ali ja taj račun svjesno plaćam – napisao je Zoran na svom profilu.

Skromno kaže da njegov postupak nije nikakav spektakl i da nije uradio ništa što ne bi i bilo ko drugi.

- To se dogodilo na Dorćolu, na raskrsnici u Cara Dušana kod Zoološkog vrta, i inače slabo prometnoj. Vozio sam autobus na relaciji Vukov spomenik – 25. maj umjesto tramvaja i često sam viđao tog čovjeka. Međutim, uvijek je bilo ljudi u prolazu koji bi ga vidjeli i pomogli mu da pređe ulicu, ali u ovom trenutku nije bilo nikoga, osim tog policajca. Nisam imao izbora, morao sam da mu pomognem – priča Zoran.

Šta da je nešto naišlo i, ne daj bože, povrijedilo ovog čovjeka pitao se Zoran dok je povlačio ručnu na raskrsnici i napustio mjesto za volanom.

Kako kaže, dok putnici u zadnjem dijelu autobusa nisu ni primjetili šta se dogodilo, oni u prednjem dijelu dočekali su ga u autobusu sa osmjehom. Ipak, kaže, na ovom postupku zamjerilo mu je nekoliko kolega.

- U tom trenutku vodio sam se onim unutrašnjim, a ne službenim – dodaje Zoran.

Inače, Zoran Jovanović, jedan je od “najupečatljivijih” vozača autobusa linije 31. Duga brada, viking frizura, prstenje na ruci, crvene starke i karirana košulja ono je što ga izdvaja izgledom od njegovih kolega.

Izvor: blic.rs