OSAM SIMPTOMA koji nagovještavaju da je smrt blizu

Džen Egevik, kolumnistkinja portala firsttoknow, podjelila je sa svojim čitaocima borbu njene majke sa rakom…

“Moja majka u ovim trenucima gubi bitku sa rakom, i mislim da je važno da sa svima podjelim šta sam naučila iz njene borbe. Pošto sam sve faze bolesti provela uz nju, naučila sam koji su to signali kada se život u tijelu gasi:

Apetit nestaje

Prije više nedelja apetit moje majke postajao je sve slabiji i slabiji. Kada je to tek počelo, trudili smo se svim silama da se borimo protiv toga – davali smo joj lijekove za otvaranje apetita, medicinsku marihuanu (koja je donekle i pomogla) i trudili se na sve načine da je navedemo da pojede nešto.

Sve to radi donekle, ali u jednom trenutku shvatli smo da samo odlažemo neizbježno. Čak sam i pročitala na jednom dokumentu savjetovališta za ljekare da nije preporučljivo siliti osobu na samrti da jede. Tijelu treba dopustiti da se ugasi samo od sebe, onda kada mu je vrijeme. To je teško prihvatiti, ali prirodi se mora dopustiti da radi svoj posao.

Stravičan umor, pretjerano spavanje i izbjegavanje ljudi

Moja mama sada prespava gotovo cijeli dan i noć. To nam se nimalo ne dopada – prirodno je da, pošto znamo da se bliži kraj, želimo da što više vremena provedemo sa njom. Ipak, eksperti kažu da, kao što ne treba siliti umiruću osobu da jede, tako je ne treba primoravati ni da ostane budna. Treba je pustiti da odmara što više, tako će se lakše i mirnije oprostiti sa dušom.

Fizička slabost

Proces u kome gubim majku je prilično postepen. Prva faza gubljenja njene bitke sa kancerom je bila slabost. Druga faza je bila kada je morala da se pomaže hodalicom. Nedugo potom, sa hodalice je prešla na kolica. Sada ne može ni da ustane iz kreveta. Zbog toga su joj dani mučni, kao i svima oko nje.

Dok se sve više bliži kraju života, teško joj je u da pomjeri ruku.

Mentalna izgubljenost

Ljudi na samrti su uglavnom dosta zbunjeni, svako na svoj način. Neki se mislima presele na neko mjesto iz svoje prošlosti, a realnosti nisu ni svjesni – to se desilo mojoj baki. Tek ponekad, i to na kratko, bi se uključila u realnost.

Poteškoće sa disanjem

Kada se život u tijelu gasi, udisaji i izdisaji postaju neredovni i teški.

Promjene u uriniranju

Umiruća osoba ne unosi dovoljno tečnosti, zbog čega su bubrezi opterećeni. Zbog toga je uriniranje teško, a boja urina je uglavnom tamno narandžasta ili čak crvenkasta. Sve to uglavnom ide u paketu sa smanjenim krvnim pritiskom.

Prsti na rukama i nogama su hladni

Kada se tijelo gasi, i cirkulacija slabi, pa prsti te osobe mogu i da poplave. Moja mama sa te strane ima sreće – ljekarka mi je rekla da joj je srce prilično jako, zbog čega moja majka dobija dosta kiseonika u predjelu ekstremiteta i mozga, dok se drugi organi polako gase.

Išarane vene

Pred kraj života, koža je sve blijeđa i blijeđa, a vene poprimaju različite nijanse ljubičaste, crvene i plave boje.

Kroz sve ovo u ovim trenucima ja prolazim sa svojom majkom i moram vam priznati da sve to strašno boli. Odlazak voljene osobe je zamoran i slama vam srce. Ipak, uvijek sam zahvalna na činjenici da se sve odvija u etapama, i nadam se da će mi to makar malo olakšati bol zbog rastanka sa mamom” završava svoju bolnu ispovijest ova kolumnistkinja.

Izvor: dnevno.rs