NAJURNEBESNIJE IME ZA JEZERO IKADA: Nalazi se u Beogradu, prelijepo je, ali kada čuju kako se zove – SVI SE SMIJU (FOTO)

Na petnaestak kilometara od centra Beograda nalazi se vodeni dragulj naše prestonice – jezero Pariguz. Nastalo je kao rješenje za poplave sa kojima su se svakog proljeća suočavali mještani Resnika. Izgradnjom brane njihovim nevoljama je došao kraj, a Beograd krajem osamdesetih dobio oazu prirode u dijelu grada koji je zbog industrijskog poleta decenijama unazad važi za jedan od najzagađenijih.

Foto: Dnevno.rs

Za sve koji prvi put dolaze na Pariguz sama lokacija predstavlja enigmu jer ne postoji nijedan putokaz ili tabla koja bi vas uputila do obale. Na jezero se stiže navođenjem mještana, a zbog gustog rastinja i visoke brane, ne može se naslutiti da na samo 150 metara od stambenih zgrada postoji prelijepo jezero.

Brana je sagrađena krajem osamdesetih godina prošlog vijeka čime je stvorena akumulacija dužine 700 metara i širine 120 metara. Jezero dobija svježu vodu sa tri izvora, a upućeni kažu da je daleko čistija i hladnija od svih drugih na teritoriji Beograda. Višak vode se putem odvoda na brani sprovodi do Topčiderske rijeke.

Pariguz okružuje listopadna šuma, a uski zemljani put koji tuda prolazi vodi do njegovih obala. Nema parkirališta niti bilo kakve naznake da ovo jezero može postati konkurent nekim od daleko poznatijih turističkih atrakcija u Beogradu.

– Možda je tako i bolje. Ovo mjesto neobično volim baš zbog toga što nema mnogo posjetilaca. Samo nas nekoliko dođemo, bajagi pecamo ribu. Nije nam ni do toga, koliko nam je do mira i i spokojstva koje nam samo priroda može vratiti – kaže jedan od pecaroša kojeg smo zatekli na licu mjesta ne odvajajući pogled sa plovka, uz opasku da mu je posebno drago što se jezero ne preporučuje za kupanje.

Foto: Dnevno.rs

Nekada je lokalna administracija imala velike planove za Pariguz. Izjalovili su se zbog zamršenih imovinsko-pravnih odnosa.

Prije desetak godina, ugledna italijanska kompanija je pokazala ogromno interesovanje za sređivanje jezera. U planu je bila izgradnja svega što bi danas privuklo hiljade posjetilaca na dnevnom nivou. Potom bi na red došlo i sređivanje putne mreže, jer je lokacija sama po sebi vrlo atraktivna (blizina autoputa E 70, obilaznica, Avale…) Potom, uslijedilo bi detaljno čišćenje jezera i izgradnja akva-parka. U Resniku bi tako nikao niz ugostiteljskih objekata sa bogatim turističkim sadržajem, ali i biciklistička staza koja bi preko Pariguza povezala Resnik i Avalu.

To što pričaju da će se nešto srediti – lažu. Sve to ide na gomilu praznih obećanja koja mi slušamo ovde godinama. Nema tu ništa pretjerano da se sređuje, ova voda je čista. Znam da se jezero puni sa četiri izvora i još jedne rijeke koja ide iz Pinosave. Nedavno je rađena i kontrola kvaliteta vode, čujem da su utvrdili da na pojedinim dijelovima jezera voda daleko iznad kvaliteta svih drugih u prečniku od 150 kilometara – objašnjava penzioner Zoran Đorđević, koji svakodnevno dolazi na jezero više od dvadeset godina.

Đorđević kaže da je donedavno postojao problem sa kanalizacijom jer je jedna cijev smještena baš u podnožju brane.

– Pojedina domaćinstva su imala problem da se priključe na kanalizacionu mrežu pa su iskoristili tu soluciju. Ipak, cijev je nedavno zatvorena. Najveći problem koji stoji na putu ka sređivanju Pariguza jesu dalekovodi, a ima ih pet. Žice koje su pod naponom od 110 i 120 kilovolti prolaze iznad jezera, pa je svaki kontakt sa vodom na sopstvenu odgovornost. Prije neki dan je jedan momak zabacio udicu i zakačio žice – dodaje Đorđević.

O čistoći obala Pariguza najviše brinu lokalni zaljubljenici. U blizini nema kanti za smeće, ali je utisak da među posjetiocima vladaju nepisana pravila zbog čega jezero izgleda kao i onda kada je brana podignuta.

Nekada je dragulj Resnika dnevno okupljao i do 2000 ljudi. Oni su tokom proljeća i ljeta, po završetku svakodnevnih obaveza, slobodno vrijeme provodili na njegovim obalama. Danas se, kako kaže Đorđević, broj posjetilaca može nabrojati na prstu jedne ruke.

Foto: Dnevno.rs

Resnik tada i nije bio toliko naseljen, nije bilo višespratnica, a opet Pariguz je okupljao mnogo ljudi. Danas nas je sve manje, a i riblji fond je vrlo skroman. Do prije petnaestak godina se radilo na poribljavanju, mlađ je donošena iz Ečke. Evo jutros je kolega uhvatio šarana. Ima malo soma, babuške, ali sve je to vrlo skromno, jer na jezeru ima i krivolova – navodi Đorđević.

Sredinom mjeseca je Urbanistički zavod završio pripremu Plana za uređenje jezera. Njime je predviđena izgradnja dobrog dijela sadržaja koji je nekada bio želja italijanske kompanije “Rusland”. Sam prostor oko jezera je podijeljen u nekoliko celina, ali postoje brojna ograničenja koja se tiču gradnje i potrebnih dozvola.

– U planu nigdje ne piše da su kupanje i pecanje zabranjeni, ali vodene površine ispod dalekovoda nisu viđene za plivanje. Na parcelama ispod njih biće velike zaštitne zone niskog rastinja širine veće od 30 metara, gdje je gradnja čak i otvorenih sportskih terena zabranjena. Ispod dalekovoda će moći da se prođe – rekao je za Politiku nedavno Božidar Božović iz Urbanističkog zavoda.

I danas su glavni problem imovinsko-pravna pitanja koja opterećuju primjenu bilo kakvog plana za sređivanje jezera. Prema jednoj od opcija, vlasnicima će biti ponuđen dio kompleksa u zamjenu za plac. Druga opcija jeste otkup placa koji će kasnije od strane Grada biti prodat investitoru.

Plan je dokaz da je neko zainteresovan za Pariguz, a u Rakovici se šuška da će to ponovo biti strani investitor. Politika piše da je donošenje Plana jedan od preduslova za dolazak investitora, s tim što bi gradski parlament trebalo da ga usvoji do kraja godine.

Izvor: dnevno.rs