‘Moj otac je svećenik. Ne želi čuti za mene’
Saru Thomas je odgojila majka u zgradi sa socijalnim stanovima u jugoistočnom Londonu. Iako su imali težak život, Sarah pamti i sretno djetinjstvo, obilježeno rođendanima, blagdanima i redovitim odlascima u crkvu nedjeljom.
No, kako je odrastala, Sarah je počela primjećivati da je njezina obitelj drugačija. Svi njeni poznanici provodili su vrijeme s očevima, čak i ako su njihovi roditelji razvedeni, pa zašto ona nije? Nije ni znala tko joj je otac.
Majka joj je na kraju rekla da je on sveučilišni profesor.
“Ali imala sam osjećaj da mi nešto nije rekla, zašto je to tako velika tajna?”, ispričala je Sarah za BBC
Godine 1990., kada je Sarah imala 12 godina, majka joj je konačno rekla istinu. Njezin otac nije bio predavač – bio je rimokatolički svećenik koji živi i radi u Londonu.
“Odmah sam rekla da je to fantastično, sigurna sam da bi me volio upoznati”, rekla je Sarah.
Njezina majka nije bila tako sigurna.
Sarini roditelji upoznali su se dok su bili malo stariji učenici 1970-ih u Londonu. Zajedno su bili oko dvije godine, kada je u dobi od 34 godine Sarina majka zatrudnjela.
“Bila je definitivno zaljubljena u njega i mislila je da je voli”, kaže Sarah.
Njena se majka nadala da će njezin ljubavnik odustati od studija i oženiti se za nju. Živjela je u studentskom stanu s dvije cimerice koje su također hodale sa sjemeništarcima, a barem jedan od njih je odlučio da ljubav ima prioritet nad svećenstvom.
Ali Sarin otac bio je užasnut kad je doznao za trudnoću. Istog je trenutka prekinuo vezu i nikada više nije razgovarao s Sarinom majkom – osim u nazočnosti drugog predstavnika crkve.
Viši svećenik predložio je Sarinoj majci da ode negdje na more gdje bi rodila u tajnosti i dijete dala na posvajanje, ali Sarina majka odbija.
“Tako je ovaj svećenik odlučio da moj otac može nastaviti obrazovanje i postati svećenik”, rekla je Sarah, “dokle god su moja majka i dijete – ja – držani u tajnosti.”
Zato Sarah nije znala ništa o ocu dok je odrastala. Kasnije je doznala da je povremeno poslao novac njenoj majci.
“Ali novac je često bio popraćen pismima koja su pojačavala potrebu za tajnovitosti i rekavši stvari poput: “Ako ikada progovorite o ovome ili ga odate kao oca, novac će prestati”.
Jednom je Sarah izrazila želju da se susretne sa svojim ocem, a majka je počela pisati i nagovarati ga na pristanak. I dvije godine kasnije, pristao je.
“Bila sam naivna, možda zbog gledanja raznih emisija gdje se dugo odvojene osobe susretnu i raduju se i vole se do kraja života”.
Bila je uzbuđena zbog sastanka i nosila je svoje omiljene tirkizne i bijele traperice.
“Ja ću ih uvijek pamtiti,” rekla je, “osjećala sam se toliko neugodno, puno sam vremena provela samo gledajući svoja koljena.”
Njezin otac je sa sobom poveo katoličkog savjetnika, a Sarah, koja je tada imala 14 godina, pratio je muž jedne učiteljice, aranžman koji ju nije uspio smiriti.
“Odrastala sam bez očinske figure u životu, tako da mi nije bilo previše ugodno s tim ljudima i zapravo nisam znala kako reagirati na njih”, kaže Sarah. “Jedva sam mogla govoriti zbog živaca, sva pitanja su jednostavno isparila.”
Sjećala se očevih očiju, njegove kratke sijede kosa i ležerne odjeće koja nije uopće podsjećala na svećenika.
“Otišla sam tamo razmišljajući da ćemo biti najbolji prijatelji, ali bio je jako hladan”, prisjeća se.
Posljednje što joj je otac rekao bilo je da se neće moći vidjeti iduće četiri godine.
“Prije nego što smo se sreli, mislila sam ‘Pa, naravno, voljet će me’. Kad me je upoznao, a ishod je bio da još uvijek nećemo imati nikakvu vezu, to me stvarno povrijedilo”.
Gledajući unatrag, Sarah vidi prvi susret s ocem kao prekretnicu u svom životu.
U školi je prestala zalagati se i sjeća se da je znala ridati u u suzama u neprimjerenim trenucima.
Njezini dnevnički zapisi iz vremena su ljuti i nesretni.
“Uvijek je postojalo nešto što mi je visilo na leđima, govoreći mi da sam bezvrijedna”, kaže ona.
Upisala je koledž i uselila se u iznajmljenu kuću s prijateljima.
Počela je tulumariti u nadi da će se osjećati bolje i nadoknaditi nisko samopoštovanje. Živjela je u trenutku i nije htjela napraviti planove za budućnost. Njezina odjeća postala joj je prevelika jer je tako malo jela.
Sarah je vidjela oca nekoliko puta tijekom sljedećih godina. Uvijek je ustrajavao na sastanku u baru ili hotelu, daleko od mjesta gdje je živio, dok je pokušavala izazvati očinsku reakciju u njemu.
Nastavak na sljedećoj stranici…
Izvor: express.hr
