JEZIVA ISPOVIJEST SA BENZINSKE PUMPE: Neko je zakucao na vrata u toaletu – od kada sam ih otvorio više nisam isti
Čekao sam nekih pet minuta da se bilo šta dogodi, ali, kako ništa nije rekla, ustao sam, obukao pantalone i krenuo da otvaram vrata. Ruke su mi se od napetosti tresle, a čuo sam sopstvene otkucaje srca. Nisam smio ni da razmišljam o tome šta ću zateći kada otvorim vrata.
Nervozno sam izašao i bacio pogled ka njoj. Žena je sjedila naslonjena na zid, piljila je u mene sa jezivim smješkom. Krv joj je liptala niz čelo – očigledno je ono udaranje o vrata ona izvodila sopstvenom glavom. Ipak, bila je svjesna.
“Šta nije u redu sa tobom?!” pitao sam je. Samo je gledala u mene.
Odjednom, bilo mi je žao te spodobe. Posegnuo sam za toalet papirom i krenuo da joj brišem krv sa lica. Samo je piljila u mene bez riječi, ne skidajući taj jezivi osmjeh sa lica. Zagledao sam joj lice malo bolje – zaključio sam da ima oko 22 godine i lijepo lice, ako zanemarimo krv na njemu. Ali te oči – bile su užasno jezive. Gledala je u mene, ali kao da je zapravo gledala kroz mene – bile su potpuno prazne.
Nastavio sam da joj brišem lice, a onda je konačno progovorila. “Zašto nas nisi pustio unutra?”. Tada više nisam osjećao strah, pa sam joj sarkastično odgovorio “Nisam očekivao društvo, pa nisam imao vremena da pospremim”. Očekivao sam da se makar nasmješi, ali ništa. I dalje je bezizražajno piljila u mene.
Završio sam sa brisanjem i htio da joj pomognem da ustane kada je opet progovorila: “Hoćeš li nas sad pustiti unutra?”. Zaustio sam da joj odgovorim, a onda sam primjetio da se naglo pokrenula i potegnula skalpel ka mom vratu. srećom, podigao sam ruku, pa mi je isjekla zglob umjesto vrata.
Nisam stigao ni da se osvijestim, niti da se odbranim, a vidio sam je kako sada vuče taj isti skalpel sebi po licu, pritom se kikoćući. Nikad neću zaboraviti taj zvuk – kao kada nož prolazi kroz sirovo spremljen biftek.
U šoku sam stajao i gledao je. Ona mi je uzvraćala pogled, kikotala se i sjekla se po licu. Sjekla je i usne, i desni, i jezik… onda sam se osvijestio i počeo da polako uzmičem ka vratima.
“Gospode, MOLIM TE pomozi mi” zaurlala je sa bolom u glasu, dok je krv liptala sa svih strana. Uhvatila mi je pogled – njene oči više nisu bile bezizražajne, već pune preklinjanja.
“Kako da ti pomognem”? upitao sam je kroz suze. “Samo reci kako, uradiću sve”. Nisam mogao da vjerujem šta mi se dešava. Sve je bilo tako nadrealno. Opet sam je pitao kako da joj pomognem.
“Pusti nas unutra” – odvratila mi je sa istim smirenim, dječjim glasom.
U tom trenutku sam napokon došao sebi. Sav krvav, izletio sam iz radnje, utrčao u kola i odvezao se kući. Čim sam stigao, otrčao sam pod tuš, gdje sam sat vremena stajao i plakao.
Izvor: dnevno.rs
