ISTINITA PRIČA: Svi su ga zezali što je vječiti mladoženja, a on je začepio usta svima koji su ga ismijavali
Prije petnaestak godina jedan od mojih stričeva je bio ‘crna ovca’ u porodici, svi su ga ili sažaljevali ili ismijavali. Danas ne samo da je situacija skroz drugačija, već niko ne smije ni na sjenku da mu stane!
Pošto smo jako velika porodica, oduvijek se podrazumjevalo da se sve završi u “pravo vrijeme”, od školovanja, zaposlenja, pa do formiranja porodice. Međutim, stric Ivko je uvijek nekako štrčao. S obzirom da je malo buckast, svima je bio “na tapetu” za zezanje. Kad je počeo da se približava tridesetim, nije bilo slave niti porodičnog okupljanja, a da ga sve babe, tetke, strine, ujne, jetrve, zaove i svastike nisu ispitivale kad će već jednom da se oženi, pošto je škole završio i posao dobro ide. Već su se i mlađi stričevi oženili, šta on čeka?
Njegova majka, strina Dara, na tu temu bi se hvatala na glavu i poručivala zabrinutim personama “Ajoj, ne stajte mi na muku, molim vas! Duša mi se cijepa zbog mog Ivka!”
Situacija je postala alarmantna kada je prevalio tridesetu. Jednom je došao iz kafane kući sa lokalnom pjevačicom; naravno, to je trebalo da bude šema za jednu noć, međutim, kad su strina i stric čuli da je prvijenac “priveo” mladu, ujutru su ih razbudili sa muzikom, pečenjem i komšilukom koji se sjatio u Ivkovo dvorište. Pa sad vi zamislite kako je bilo neprijatno pjevačici da glumi da mu je vjerenica. Predstava je trajala dva mjeseca.
Kada se kazaljka na životnoj skali počela približavati broju 40, od mog strica su svi digli ruke. Kao što za ženu kažu da je polovnjača i raspuštenica, to je on bio u našoj porodici. A niko da kaže koliko je bio vrijedan, za sve što treba, od transporta, kućnih poslova, novčane pomoći, brige o starijima…on je bio tu za sve nas. Čak i za moju baku po majci koja mu ne dođe ništa.
Negdje poslije njegove četrdesete uslijedio je šok za kompletnu familiju sa svim komšijama. Stric Ivko se oženio! Bukvalno preko noći, nikog nije pozvao na vjenčanje, već su to završili u opštini samo pred svjedocima. A mlada, ju, ju, ju, već ima dvoje djece! Naravno, bilo bi nelogično očekivati da čovjek njegovih godina oženi tek svršenu srednjoškolku, tako da su se srasti ubrzo smirile. A ubrzo su se pročule dobre vijesti – strina Ljilja čeka bebu!
Tako sam prije sedam godina dobila sestru Milicu. Evo, svaki put mi krenu suze od sreće kad se sjetim situacije kad dolaze kod nas na slavu – strina nosi poklone i cvijeće, a stric malo plavo čupavo derište na ramenima. A 4 godine poslije Milice stigao je i Dušan.
Danas su oni sve što se mislilo da stric Ivko nikada neće imati, velika srećna porodica. Njena djeca iz prvog braka žive sa njima, stric ih je prihvatio, malo je reći kao da su njegova. Mnogi čak kažu da liče na njega. Kad se ide na Đurđevdan kod njih, obavezno se kupuju poklončići za četvoro djece.
Žive jako lijepo, on je u međuvremenu otvorio malu firmu za prevoz i selidbe, tako da posla uvijek ima (strina ne radi).
I eto, nakon toliko podsmijavanja, više niko ne smije ni riječ da mu kaže. Ne samo njemu, već i (nama) ostalim članovima koji smo prešli tridesetu, a nismo riješili bračni status. Jer vjerovatno su i oni shvatili – lijepo je kad je sve u svoje vrijeme, ali je bitnije kad je na pravi način.
Izvor: nadlanu.com
