DOGAĐAJ KOJI JE ZAPREPASTIO JAVNOST: Dok je bio u komi godinu dana, njegova svijest ušla u tijelo čovjeka iz 3906. godine. Ovo je budućnost Zemlje koju je vidio!

1921. godine je Pol Amadeus Dinah, švajcarsko-austrijski profesor sa zdravstvenim problemima, pao u komatozno stanje koje je trajalo godinu dana. Tokom tog perioda, njegova svijest je otputovala u budućnost i ušla u tijelo drugog čovjeka koji je živio u 3906. godini.

Ovdje su predviđanja o tome šta će se odvijati na Zemlji u narednom milenijumu.

U knjizi autor ukazuje na to da su ljudi u budućnosti u potpunosti razumjeli Dinahovu neobičnu medicinsku situaciju, i rekli su Dinahu koliko god su mogli stvari u vezi sa istorijskim događajima koji su se desili između 21. i 39. vijeka. Jedina stvar koju mu nisu rekli je tačna priča 20. vijeka, u slučaju da se Dinahova svijest vrati nazad u svoje prvobitno tijelo i doba (kao što i jeste) – jer su vjerovali da bi bilo opasno da zna svoju neposrednu budućnost i budućnost svog doba u slučaju da omte ili izmjeni putanju istorije i svog života.

Kada se Dinah probudio iz kome, našao se u 1922. godini, ali sa nevjerovatnom količinom znanja i infromacija koje je saznao tokom svoje jedne godine u budućnosti.

Znajući da nema mnogo vremena, Dinah je odlučio da napiše dnevnik, kako bi zabilježio sve čega je mogao da se sjeti iz svog nevjerovatnog iskustva.

Zanimljivo, Pol Dinah nije bio autor, pjesnik ili profesionalni pisac. On je bio običan čovjek koji je vodio dnevnik, nikada sa očekivanjem da će to biti objavljeno i priznato kao što je postalo.

Ovo su predviđanja Pola Dinaha za budućnost čovječanstva.

2000-2300 godine – Čovječanstvo se i dalje bori sa problemima prenaseljenosti, ekološkim uništavanjem životne sredine, ekonomskim nejednakostima, pogrešnim monetarnim sistemom, nedostatkom odgovarajuće ishrane za sve ljude, i manjim lokalnim ratovima. Ljudi žive u ovoj brzoj trci za atomski finansijski opstanak bez vremena da potraže svoje unutrašnje biće i duhovni razvoj.

2204. godina – Završena je velika kolonizacija planete Mars, sa 20 miliona ljudi. Ali 2265 godine ih ogromno prirodno razaranje sve ubije. Čovječanstvo više nikada ne pokušava da kolonizuje Mars.

2309. godina – Kao rezultat akumuliranih i neriješenih problema, još jedna velika katastrofa dolazi na zemlju, a to je veliki globalni rat. Veliki dio civilizacije, kakvu je mi znamo, prestaje da postoji. Razaranje pogađa skoro izumiruće uglavnom žute i crne rase.

2396. godina – Ova velika promjena dovodi do konačnog uspostavljanja Globalnog parlamenta na Zemlji Globalne zajednice nacija ili država. Ali ovaj Globalni parlament, iako je izabran glasanjem od strane naroda, nije sastavljen od političara ili biznismena, nego od naučnika, tehnologa i humanitarnih ličnosti. Novac kakav mi znamo više ne postoji. Planetarni resursi se ponovo razdjeljuju i sada ih ima dovoljno za svaku osobu. Prenaseljenost, klima, ishrana i ekološki problemi su rješeni.

Ali ne u potpunosti i problem suptilne tiranije. Život je lak, a ljudi rade sve manje i manje tokom svog života. Godine počinju ponovo da se broje od broja 1, 2396. godine (kao u vrijeme Isusa Hrista). Ipak, Globalna vlada je oblik totalitarzizma, i nacionalne vlade joj se suprotstavljaju direktno ili indirektno još nekoliko vijekova. Ljudi i dalje imaju nacionalnu svijest i nisu razvili planetarnu svijest.

Tek nakon 2-5 vijekova konačno jesu. Iako ne postoje ekonomske nejednakosti kakve smo ih mi znali, još uvijek postoje nejednakosti oko kontrole nivoa tehnologije i karakteristika. Ljudi su duhovno slabi i usporeni. Ovo “čudno mračno doba“ traje do 3400. godine.

3382. godina – Dešava se izuzetan fenomen u čovječanstvu. Ljudi jedni za drugima iznenada stiču novu duhovnu sposobnost koja bi se mogla nazati hiper vizija ili hiper intuicija. Direktan pristup “velikoj duhovnoj svjetlosti“ ili “direktnom znanju“ sa izuzetno snažnim i zapanjujuće jasnim stvaralačkim moćima. To je takođe mutacija ljudskog mozga.

3400-4000 godine – Novo “Zlatno doba“ stiže nakon skoro 1.000 godina “mračnog doba“. Sada u Globalnoj vladi više nisu naučnici i tehnokrate. Tu su “univerzalni stvaraoci“. Ličnosti koje kombinuju istovremeno sposobnosti filozofa, umetnika, naučnika, mistika itd. Sve u društvu je besplatno, odeća, kuće, hrana, prevoz itd. Ne postoji privatno vlasništvo, a jedina nejednakost su čast i reputacija.

Ljudi više ne računaju uspjeh svojih života tehnološkim i materijalnim životnim standardom, već uglavnom svojim emocionalim, mentalnim i duhovnim razvojem i samousavršavanjem. Ljudi rade samo 2 godine u cijelom svom životu, između 17 i 19 godina. Stanovništvo zemlje je manje od milijarde ljudi, i postoji obilje proizvoda za pristojan život. Zakoni u društvu su radikalno smanjeni na veoma mali broj, jer negativne ili kriminalne namre pojedinaca u društvu gotovo da ne postoje.

Postoje samo tri vrste zakona:

1) Oni koji se odnose na 2-godišnji period rada.

2) Oni koji se odnose na to kako se obavlja saobraćaj i distribucija robe.

3) Oni koji se odnose na demografski stabilnu veličinu populacije (kontrola rađanja).

Izvor: webtribune.rs