Objavljeno: 15.10.2017 u 10:41 | Zanimljivosti | Komentara:

Da li znate tradiciju? Evo zašto KUM nikada NE BI TREBALO DA VAM BUDE KOMŠIJA

Svi znaju za ono ‘Bog na nebu, kum na Zemlji’, ali šta je uopšte kumstvo i zašto se ne odbija duža je i komplikovanija priča.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Kumstvo je danas jedna od glavnih odlika hrišćanstva i nešto bez čega se vjenčanja, krštenja, pa ni krsne slave ne bi mogle zamisliti. Ipak, riječ je zapravo o običaju koji korijene na ovim prostorima vuče još iz paganskih vremena.

Naziv “kum” poznat je svim Slovenima. U pisanim izvorima spominje se krajem IX vijeka, za vrijeme Petra Gojnikovića, neposredno poslije primanja hrišćanstva. Kum je nekada bio posrednik između porodice i predaka, a crkva je prihvatila i prilagodila običaj i ukorenila ga u vjerovanju da je i Isus Hrist imao kuma – Svetog Jovana Krstitelja (“Kumim te Bogom i Svetim Jovanom”, govori se kad se traži od nekoga da kumuje).

Kum je nekada bio samo jedan za čitav rod, ali danas svaka porodica ima svoga kuma. Kum je glavni svjedok pred Bogom i ljudima na vjenčanju, on krštava djecu, vjenčava djecu i vezan je za tu porodicu sve do smrti kada bi kumstvo trebalo da naslijedi njegov sin.

Stari kažu da je veliki grijeh odbiti kumstvo! Vjeruje se da će na taj način pojedinac navući veliku nesreću na svoju porodicu i da, ako odbije da bude kum djetetu, nikada neće imati svog poroda.

Za kuma se kaže da je “rod rođeni”, važniji od svakog pobratima i prijatelja. Sa njim se savjetuje o važnim pitanjima i životnim problemima i ostavlja mu se na čuvanje kuća sa čitavom porodicom kada se odlazi na put, ili u rat. Sa kumovljevom se porodicom ne sklapaju brakovi jer već postoji srodstvo, po vjerovanjima i jače od krvnog. Svi članovi njegove porodice takođe su kumovi.

Kum se, kao duhovni otac, stara za duhovni put svojih kumčića. Kršteni kumovi su duhovni garanti crkvi da će djeca koju su držali na krštenju, biti vaspitavana u hrišćanskoj vjeri.

Kumstvo je svetinja i prenosi se sa generacije na generaciju i veoma rijetko prekida, samo ako nema više muških potomaka ili ako ih put odnese na različite strane svijeta.

Ipak, nekada je do gašenja kumstva dolazilo i zbog svađa i razmirica, pa vjerovatno odatle potiče vjerovanje da se sa kumovima ne bi trebalo viđati često jer se na taj način izbjegavaju konflikti. Slično, stari kažu da se za kuma nikad ne uzima komšija sa kojim se uvijek može posvađati oko zemlje ili nekih drugih sitnica.

Izvor: dnevno.rs

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: