BEOGRADSKI HAKER OTKRIVA: ‘Sišao sam u najmračniji dio Interneta – TAMO NIJE SVE BAŠ TAKO CRNO!’
U posljednje vrijeme veliku pažnju javnosti privlače sakriveni dijelovi Interneta – Deep i DarkWeb. O njima se pišu novinski članci i knjige, snimaju se emisije, serije i filmovi.
Foto: Dnevno.rs/kolaž
Već po samom nazivu – Duboki i Mračni Veb, ljudi uglavnom ovaj tajansteni dio onlajn zajednice zamišljaju kao podzemni prolaz u kome možete vidjeti narkomane kako se bodu, pedofile koji zadovoljavaju svoje užasne porive, teroriste koje razmjenjuju savjete o pravljenju bombi i slično…
Nas je zanimalo šta je tačno Deep, a šta DarkWeb i da li tamo može da se nađe nešto dobro. Zato smo zamolili za pomoć jednog beogradskog hakera koji je želio da ostane anoniman. On nam je ispričao šta se tačno dešava „tamo dole“ i da li mediji pogrešno predstavljaju sakrivene dijelove Interneta.
Da pojasnimo, najprije, šta je tačno DarkWeb, a šta je DeepWeb i zašto to nikako ne treba miješati.
DeepWeb je dio kompletnog Interneta koji nije vidljiv na prvi pogled i koga ne indeksiraju pretraživači. Dakle, njega ne vidimo na standardnim pretraživačima kao što su Firefox ili Chrome. Za pristup DeepWeb-u potrebno je ulogovati se ili se na neki drugi način predstaviti.
Najbolji primjer Deepweb-a su mail provajderi kao GMail, Yahoo i slično, ebanking i slični servisi… Da nije tako svako bi kroz običnu pretragu mogao da vidi naš mail i naše stanje u banci, tajne velikih firmi itd. Facebook je dijelom „surface web“ (vidljivi Internet), a dijelom DeepWeb – u skladu sa tim šta je javno, a šta vidljivo samo korisniku koji je ulogovan. DeepWeb je ogroman dio Interneta i procenjuje se da je veći od 75% ukupne mreže.
DarkWeb je jedan mali dio DeepWeb-a kome se takođe pristupa na poseban način i koji čini da oni koji ga posjećuju ostaju anonimni ili uglavnom anonimni.
Kako se pristupa DarkWebu, da li nam je za to potreban neki program, šifra, preporuka, inicijacija poput onih u tajnim društvima? Ono što je još važnije, može li neko (ponajviše dijete) slučajno da zabasa u taj “virtuelni pakao”?
Za pristup DarkWebu potreban je poseban softver koji se zove Tor. To je browser koji koristi poseban protokol za pravljenje virtuelne privatne mreže, tunela kroz koji se kreću podaci i koji su nečitljivi spoljnom posmatraču zbog toga.
Na mnogim sajtovima na običnom webu mogu se naći linkovi ka DarkWeb-u i njima se može pristupiti kroz Tor pretraživač. Ne postoji nikakva inicijacija, niti preporuka ili bilo šta slično. Samo softver koji omogućava prolaz u taj dio skrivenog interneta.
Da li je istina da je Fejsbuk napravio i Dark Web verziju i čemu ona služi?
Da, Fejs ima dio svojih stranica na DarkWeb-u već neke 2 godine i to je delimično marketinška stvar da bi se popularisali među korisnicima koji brinu o svojoj privatnosti. Facebook serveri omogućavaju svojim korisnicima koji pristupaju kroz Tor browser potpunu anonimnost odakle se loguju na njihove servere.
Naravno, ta anonimnost nije potpuna jer se vi prijavljujete na svoj Fejs nalog i Facebook zna ko ste, ali je komunikacija potpuno anonimna od vas do Facebook servera.
Hakeri, prevare, pornografija, pedofilija, ilegalna trgovina, teroristi… Ima li na DarkWebu nečeg dobrog?
DarkWeb je prostor na Internetu koji pruža anonimnost onima koji tamo odu. Nažalost, tu anonimnost najčešće traže devijantne osobe. Sam DarkWeb nije kriminalan sam po sebi već ga takvim čine njegovi kriminalni korisnici.
Posjećivanje DarkWeb sajtova nosi rizik zbog većinskog sadržaja koji se tamo nalazi, postoji mogućnost inficiranja malverom, raznih prevara i slično, ali ukoliko je korisnik oprezan, posjećuje DarkWeb iz radoznalosti ili da bi komunicirao sa nekim anonimno bez ikakvog kršenja zakona, DarkWeb za takve korisnike prestaje da bude opasan.
Postoji dio DarkWeb-a koji se zove Freenet. On je vrlo čist i bez kriminalnih web servera. To je projekat sličan DarkWeb-u, koji većinski koriste programeri i slicni „čudaci“ za razmjenu ideja, aplikacija i slično.
Da li mediji utiču na stvaranje apsolutno negativne slike o DarkWeb-u?
Ja sam pristalica mišljenja da stvari i prostor nisu zli sami po sebi nego ih čovjek čini takvima. Kao što kola nisu zla dok neko ne sjedne u kamion i gazi ljude po Francuskoj jer je terorista. Ako hoću da pričam sa nekim, a da to niko ne zna – hoću da odem na neko mjesto kao DarkWeb i da pričam slobodno – o političarima, o seksu i tako dalje, a da to ne krši ni jedan zakon, već samo hoću da bude bez prisluškivanja.
Licemjerno je od Amerikanaca, na primjer, da se bune kad ih neko prisluškuje. Za svoje insitucije prave nešto kao interni Web, a kad neko drugi to hoće onda je to zlo. Novinari koji razmjenjuju informacije, kao što su razmjenjivali sa Snoudenom koristili su DarkWeb – a to nije zlo, samo su htjeli da se zaštite. DarkWeb je mjesto gdje možeš se sakriješ, a šta ćeš tamo da radiš – to je samo do tebe.
Izvor: dnevno.rs
