Priče spasilaca: ‘Nismo mogli ostaviti nijednu macu ili psa’
Nezapamćene poplave pogodile su Bosnu i Hercegevinu nakon čega su uslijedila klizišta zbog čega je nesaglediv broj stanovništva ostao bez svojih domova.
Spasioci Službe za spašavnje na vodi i pod vodom Kantonalne civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona ispričali su za Fenu da ono što su vidjeli u Opštini Maglaj za vrijeme poplava prizori su koje nikada neće zaboraviti, a koje nisu, kako kažu, mogli vidjeti ni u jednom filmu.
Akif Ljevaković, Kerim Mulabdić, Haris Šarić i Enes Imamovićpostali su spasioci ove službe iz ljubavi prema rijekama jer su to rafteri koji su osnovali i prvi rafting klub Žara u Zenici i koji su svojim čamcima isprobali sve rijeke i brzake u BiH, ali i šire. No po povratku iz Maglaja prvo su dugo šutjeli, a onda su govorili o zadovoljstvu koje su osjećali svaki put kad bi spasili jednog čovjeka.
Nisu, kažu, mogli ostaviti nijednu macu ili psa, a posebno su dirnuti ostali djevojčicom iz Liješnice, koja je ulazeći u njihov čamac nosila macu s dva mačića i kroz suze govorila “ja ih nisam mogla ostaviti”. To, vele, nisu mogli ni oni pa su ih s ostalima evakuisali. Iako su ljudski životi uvijek i u ovakvim situacijama najvažniji, ljudskost u njima nije im dozvoljavala da ostave bilo koga.
“Prolazili smo kroz ulice u čamcu. Voda je dosezala i do dva i pol metra, a zbog stvari, zgrada i drveća stvarali su takvi brzaci u kojima je gotovo nemoguće bilo veslati. Imamo čamac bez motora i veslati u takvim uslovima ponekad se zaista činilo nemoguće”, ispričali su.
Najviše ih je pogodilo to što su pokušavali doći do radnika Natrona, njih oko 70, koji su nekoliko dana bili zarobljeni, ali to nisu mogli učiniti jer je voda koja je došla do njih napravila takve vrtloge uz balvane koji su bili predviđeni za pravljenje papira. No nisu odustajali odmah po dolasku raftera iz Konjica poslali su ih tamo i oni su ih u dva dana sve evakuisali.
Ova četiri silna momka, kako sebe vole zvati iako najmlađi od njih ima 43 godine, prvi su koji su se probili do poplavljenog Maglaja. Dok helikopter Oružanih snaga BiH nije došao po njih bilo je teško prići Maglaju. Ispričali su da su ljudi zvali s višespratnica mahali im i čestitali, a Maglajlije, svi koji su mogli, pomogli su im u puhanju čamaca.
Bezbroj je priča, kažu, a svaka od njih ima svoju težinu.
Sve ovo dešavalo se prvog dana, odnosno u četvrtak, 15. maja, kada je situacija u Maglaju bila najteža što zbog poplavljenog područja što zbog kiše koja je neprekidno padala. U petak, 16. maja, u jutarnjim satima, kada je nivo vode već bio znatno niži, prevoznim sredstvom Kantonalne civilne zaštite probili su se u Maglaj, tj. na punkt kod Željezničke stanice.
Potom su se uključili u organizovano spašavanje ljudi i dostavljanje neophodnih namirnica i vode stanovništvu Maglaja, ali zbog već tada mnogobrojnih ekipa koje su se probile do Maglaja, na poziv mještana Bijele Ploče samoinicijativno odlaze na to područje.
“Čamac pun hrane i vode natovarili smo na vagon na šinama i odgurali ga nizvodno pet kilometara do Bijele Poče. Tu smo mještanima podijelili hranu, spustili se u vodu i evakuisali 15 osoba među kojima su tri imale potrebu za ljekarskom intervencijom”, ispričali su.
Njih su dovezli ponovo do punkta kod Željezničke stanice istim vagonom gdje im je pružena ljekarska i svaka druga pomoć. Nakon toga uključili su se zajedno s ostalima u dopremanju potrepština stanovništvu Maglaja. U jednom trenutku primijetili su ulicu za koju su mislili da niko nije ušao u nju te su preumorni na kraju dana ipak i tamo odveslali.
Stigavši u nju vidjeli su da stanovnike te ulice niko nije obišao. S osmijesima na licu dočekali su ih ti građani te im zahvalili na tome što su im spasioci pokazali da nisu zaboravljeni.
Ovo je priča samo Eko raft kluba Žara, a ovakvih priča mogu ispričati i ostali koji su učestvovali u ovoj humanoj aktivnosti. Među njima su i SRK Bosna Zenica, Rafting klub Krivaja, Gorska služba spašavanja Krivaja, Eko viking Visoko kao i nekoliko rafting ekipa s područja Neretve iz Konjica.
Izvor: radiosarajevo.ba
