VIDITE LI CRVENU ILI PLAVU PILULU? Poslije ovoga, više ni u šta nećete biti sigurni
Na godišnjoj konferenciji kompanije “Fejsbuk”, održanoj u San Francisku, Majkl Abraš, glavni naučnik iz kompanije za virtuelnu stvarnost “Okulus”, koja se nalazi u “Fejsbukovom” vlasništvu, izjavio je da je čovjek “mašina za izvođenje zaključaka” i da je svijet koji vidimo zapravo iluzija.
On je rekao da je zahvaljujući filmu “Matriks”, viziji budućnosti, u kojoj ljudi doživljavaju svijet u simuliranoj stvarnosti, zapravo shvatio kako bi virtuelna stvarnost jednoga dana mogla da izgleda.
“Ako govorite o onome što možete da osjetite, omirišete, okusite i vidite, onda su “stvarnost” električni signali koje tumačite u vašem mozgu”, rekao je on.
“Za razliku od Morfeja, ne nudim vam izbor”, rekao je Abraš. “Bez obzira kakvu odluku donesete, svi zajedno ćemo završiti u zečjoj rupi.”
Abraš je aludirao na scenu iz filma u kojoj je Neo stavljen pred izbor: ako uzme plavu pilulu, priča se završava i probudiće se u svom krevetu i “vjerovati ono što želi da vjeruje”. Ako uzme crvenu, ostaće u Zemlji Čuda i “vidjeti koliko je duboka zečja rupa”.

Različita boja pilula sa prethodne slike zapravo je samo ono što “vidi” mozak onog ko gleda, baziranom na ostalim informacijama oko njih; pilule su zapravo – sive!
Na godišnjoj konferenciji F8 Abraš je istakao da se većina ljudi, kada je riječ o “virtuelnoj stvarnosti”, koncentriše na “virtuelno”, ali da bi akcenat zapravo trebalo da bude na “stvarnosti”.
Čovjek ima samo tri senzora za boje, ne može da vidi infracrveno i ultraljubičasto i ima slijepu mrlju u oba oka.

Iluzija je ponovljena na rubikovoj kocki, na kojoj su plava polja na žutoj pozadini istaknuta pored žutih polja na plavoj pozadini
“Naše vizuelne informacije su zapravo začuđujuće skromne i čak i ako bismo mogli precizno da registrujemo i obradimo svaki foton koji stigne do našeg oka, i dalje ne bismo imali dovoljno informacija da pravilno rekonstruišemo svijet”, objasnio je on.
“Naš vizuelni sistem zapravo nagađa i o tome šalje poruku svjesnom umu”, nastavio je on.
“Mozak ograničene informacije nadoknađuje tako što formira model stvarnog svijeta, koji konstantno obnavlja sa dolaskom novih informacija.”
“Upravo taj model, a ne stvarni svijet, jeste ono što doživljavamo i u šta vjerujemo. Mi smo mašine za izvođenje zaključaka”, a ne objektivni posmatrači.
Da bi to ilustrovao poslužio se trima primjerima.
U prvom primjeru, prikazane su sive pilule na žutoj, odnosno plavoj pozadini. Iako je riječ o istoj nijansi sive, ljudi ih vide kao crvene ili plave, jer to mozak vidi na osnovu ostatka informacija oko njih. Čak i ako osoba zna da su pilule sive, ipak ih vidi kao crvene ili plave.
Isto je i sa Rubikovom kockom, gdje na žutoj pozadini vidimo plave kvadratiće, a na plavoj pozadini žute. Istina je da su sivi.

Prva djeluje ravno, a druga kao da je iskrivljena. To je zato što naš vizuelni sistem stvoren da detektuje jake kontraste po horizontali i vertikali
Drugi primjer je šahovska tabla sa i bez tačkica. Prva djeluje ravno, a druga kao da je iskrivljena. To je zato što naš vizuelni sistem stvoren da detektuje jake kontraste po horizontali i vertikali. Kada se dodaju tačkice, on detektuje naglašeni kontrast ne samo po horizontalni vertikali, već i na “blago iskošenim linijama”. Zbog toga dobijamo iskrivljenu sliku.
Na kraju, tu su dva stola sa pločom istih dimenzija, ali koje djeluju različito.
“Živimo u trodimenzionalnom svijetu, a 3D objekti koje nagovještavaju dvodimenzionalne forme stolova prilično se razlikuju. Vaš mozak to radi automatski. To je pogrešno ali nam omogućava da funkcionišemo u trodimenzionalnom svijetu”.
Izvor: blic.rs