NIJE NI AMERIKA NI RUSIJA! Na TITOVU SAHRANU došao je CIJELI SVIJET, ali ova država je poslala NAJVEĆU DELEGACIJU

8. Maja, prije tačno 38 godina u Beograd se slila svjetska elita. Na istom mjestu našli su se Leonid Brežnjev, Indira Gandi, Margaret Tačer, Muamer el Gadafi, Sadam Husein, Helmut Šmit i još stotine hiljada nepoznatih ljudi. Svi oni došli su iz jednog razloga – da na posljednji počinak isprate doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Tačno u podne, 8. maja 1980. godine, nakon počasne straže koju su činili članovi Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ, kovčeg sa tijelom Josipa Broza Tita, predsjednika SFRJ koji je preminuo četiri dana ranije, iznijet je iz Skupštine Jugoslavije i ponijet na Dedinje.

Titov kovčeg je iznijelo 8 admirala i generala JNA. Nakon govora Stevana Doronjskog, pogrebna kolona je krenula Ulicom kneza Miloša i Bulevarom Oktobarske revolucije do bivše zimske bašte Titove rezidencije, Muzeja “25. maj“ i Kuće cvijeća.

Posljednji govor drugu Titu održao je Lazar Koliševski ispred Kuće cvijeća i tribine postavljene za strane državnike.

Ko je sve ispratio Tita na posljednji počinak?

U godini u kojoj su Ujedinjene nacije imale 154 članice, Titovoj sahrani su prisustvovale delegacije iz 127 zemalja.

U Beogradu se tog 8. maja 1980. našlo 38 šefova država (kraljeva i predsjednika), 5 prinčeva, 7 potpredsjednika republika, 6 predsjednika parlamenata, 10 predsjednika vlada, 3 potpredsjednika vlada, 12 ministara inostranih poslova, 20 članova vlada i 21 državni funkcioner.

Bio je to nezapamćen slučaj u hladnoratovskoj istoriji svijeta. U pogrebnoj povorci, rame uz rame, šetali su zapadni političari i socijalističke vođe, kraljevi i komunisti, predsjednici i opozicionari… U Beogradu su tog dana bili Kurt Valdhajm, genaralni sekretar OUN-a, Leonid Brežnjev, predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR, Volter Mondejl, potpredsjednik SAD, kao i Lilijan Karter, predsjednikova majka. Veliku Britaniju su predstavljali princ Filip, suprug kraljice Elizabete II i predsjednica vlade Margaret Tačer, a bila je tu i njena indijska koleginica Indira Gandi. Sadam Husein predstavljao je Irak, a Muamer el Gadafi Libiju.

Interesantna je i činjenica da je najveću delegaciju na sahranu poslala Zapadna Njemačka. Osim što je bila najbrojnija, u Beogradu 8. maja 1980. faktički se nalazio cjelokupni državni vrh te zemlje – kancelar Helmut Šmit, predsjednik Karl Karstens i ministar spoljnih poslova Hans Ditrih Genšer. Teoretičari zavjere i danas pričaju da je razlog tome bio taj što je Tito bio – “njihov čovjek”.

Zbog svih njih, još stotine hiljada bezimenih Jugoslovena, kao i činjenice da su direktan prenos sahrane preuzele televizijske stanice iz više od 40 zemalja ovaj događaj su odredile kao zvanično najposjećeniju sahranu nekog državnika u novijoj istoriji.

Posljednji pozdav uz zvuke Internacionale

Uz zvuke Internacionale, kovčeg sa tijelom Josipa Broza je u 15:00h unijet u Kuću cvijeća.

Bio je to kraj jedne velike ere, doba koga se još uvijek sjećaju svi oni koji na godišnjicu Titove smrti posjećuju njegov grob. Statistika kaže da ih je za sve ove godine bilo preko 17 miliona.

Izvor: dnevno.rs