OHOLA DAMA BLISTAVOG UMA: Rušila je tabue, slamala srca i ostala NAJLJEPŠA ŽENA KOJA JE IKADA KORAČALA ZEMLJOM

Bio je to početak kao iz bajke. Tog 9. novembra 1914. u Austrougarskoj, u Beču, rodila se djevojčica po imenu Hedvig Eva Marija Kislers, sudbinom predodređena da postane slavna glumica, piše Elle.rs.

“Ružno pače”, glasile su prve riječi oca bankara i majke pijanistkinje. Za samo sedamnaest godina pače je zaigralo na njemačkoj pokretnoj traci i preobrazilo se u prvu ženu koja se obnažila na filmu, sa umjetničkim imenom Hedi Lamar, i glumicu čija ostvarenja, kao što su “Alžir”, “Moj omiljeni špijun” ili kontroverzna “Ekstaza”, i danas privlače armije obožavalaca.

U legendarnu umjetnicu s kojom je pak bilo toliko teško živjeti i raditi da su je skoro svi režiseri mrzili iz dna duše i čak je među sobom nazivali “Glavobolja Hedi”.

Ali kakva je to samo bila ljepota! Izgledala je kao pali anđeo! U njenom sanjivom i prodornom pogledu skrivalo se i ono što jedino može učiniti ženu poželjnijom od hiljada drugih ljepotica – blagi odraz tuge.

Orgazam u krupnom planu

“Ekstaza” je najavljivana kao revolucionarni film, ali kada je 1932. ugledao svjetlost dana, nije naišao na razumijevanje.

Slika mlade i lijepe djevojke kako trčkara gola po polju ili doživljava orgazam u krupnom planu, a koji je režiser “simulirao” tako što ju je golicao izvan kadra, izazivala je kontroverzu gdje god se pojavila. Ljudi su upirali prstom, smatrajući da je film obična pornografija, pa je rijetko ko uspjeo da shvati suštinu koju je Lamarova prvi put donijela u svijet filma – bez demonizacije subjekta, bez preterane emocionalnosti, kao i bez riječi, pokazala je nevjerovatno jednostavnu ali značajnu činjenicu života – ženama može da bude dosadno. Žene mogu da sanjare. One žele se*s. One uživaju u se*su.

Sljedeće godine, 1933, udala se prvi put, ali nije uživala u braku, niti u se*su. Fridrih Mand bio je trinaest godina stariji trgovac oružjem, “crni princ” koji je između ostalog održavao prisne veze s Musolinijem i Hitlerom i koji ju je zapostavljao i konstantno varao.

Većinu vremena provodila je kao i svaka princeza – zaključana u velikom zamku Švarcenau na jugu imperije.

Pisala je pisma, molila se svake noći gledajući kroz okno ovalnog prozora, ali niko nije čuo njene molitve, nijedan princ nije se pojavio da je izbavi. Poslije četiri godine usamljenosti i patnje prerušila se u služavku i pobjegla preko Pariza u Ameriku.

Šest brakova u 20 godina

Kasnije je priznala da je to bila njena prva velika greška u nizu. Jer, ni u okrilju Holivuda, koji je upravo doživljavao nevjerovatnu ekspanziju, Hedi nije pronašla svog princa na bijelom konju.

Udavala se još pet puta – za scenaristu, glumca, vlasnika noćnog kluba, naftaškog mogula i, na kraju, za svog advokata. Ali ukupan broj godina koji je provela sa burmom na ruci za svih šest brakova iznosio je dvadeset, i tom prosjeku je umnogome doprinijeo njen peti muž, s kojim je provela sedam godina.

Štaviše, kada se razvodila od svog drugog muža, scenariste i producenta Džina Markija, priznala je sudiji da su proveli samo četiri noći zajedno u krevetu. Zašto? Ljudi su izopačeni, govorila je. Ako im iskažete velike simpatije, odmah će pobjeći na drugu stranu.

Sreću je našla kao majka troje djece, od kojih je jedno usvojila, u slavi, u dugim noćnim izlascima, u brojnim filmovima, tumačeći nezaboravne uloge rame uz rame s najvećim holivudskim legendama.

Govorili su da je najljepša žena koja je ikada koračala zemljom, da je oličenje mladosti renesanse obavijeno muzikom Štrausa i umjetnošću Karavađa, da posjeduje glas naspram koga i slavuji zvuče kao svrake i da joj sve ide od ruke – osim ljubavi, naravno.

– Svaka djevojka može da bude glamurozna. Treba samo da stoji mirno i izgleda glupo – govorila je.

Genijalka u tijelu anđela

Hedi Lamar bila je sve samo ne glupa. Ispod fantastične magnetne spoljašnjosti krio se i genijalni pronalazač, djevojka koja je rušila sve predrasude o lijepim ženama. Naime, u američkom zavodu za patente pod brojem 2.229.387 stoji i ime Hedi Lamar.

Patent pod nazivom “sistem za tajnu komunikaciju”, koji je razvila 1942. zajedno sa avangardnim kompozitorom Džordžom Antejlom, dok je bila na vrhuncu glumačke karijere, bio je u osnovi prijedlog za nov način vođena radio upravljivih torpeda koji bi bio nemoguć za ometanje. Takva zamisao nije bila novost, ali njen koncept “frequency hopping spread spectruma” jeste.

Sama mašina predviđala je upotrebu sitnih papirnih rolni, sličnih onima na klaviru, koje bi sinhronizovale brzu promjenu frekvencija između odašiljača i risivera, a čak je sugerisala upotrebu tačno 88 slučajnih frekvencija, što je broj klavirskih dirki.

Međutim, kako vojska u početku nije smatrala da bi se sam uređaj mogao na praktičan način staviti u torpeda, patent je ostavljen da skuplja prašinu sve do 1962. Tada su ga Amerikanci tokom blokade Kube u prerađenoj verziji montirali na svoje brodove kao sistem za tajnu komunikaciju, a mnogo godina kasnije poslužio je i kao osnova za jedan vid moderne mobilne telefonske mreže.

Zbog zasluge na izradi patenta, kao i zbog svog doprinosa nauci, fondacija Electronic Frontier nagradila ju je 1997, ali Hedi je oduvijek bila skromna.

– Nažalost, nikada nisam bila mudra. Zdravlje sam uzimala zdravo za gotovo. Ljubav sam zahtjevala, možda previše i prečesto. A što se tiče novca, njegovu vrijednost shvatila sam tek nakon što sam ostala bez njega – rekla je jednom Hedi.

Umrla je jedne tople januarske noći 2000. godine u Altamonte Springsu, na Floridi. Vođen posljednjim rečima iz testamenta, njen sin Entoni odnijeo je njenu urnu u Austriju i prosuo pepeo iznad četinara Vinervaldske šume, čiji duh je ovjekovječen i u jednom Štrausovom valceru.

Pet godina kasnije u svim zemljama njemačkog govornog područja prvi Dan pronalazača proslavljen je 9. novembra, na njen rođendan.

Izvor: elle.rs/dnevno.rs