Ispovijesti fotografa Reutersa: ‘Plakao sam dok sam snimao’
6. Ratni veteran Marvin Boatright, klečao u znak podrške igračima američkog nogometa
Foto: Reuters
- Snimanje kroz prozor kombija iz predsjedničke kolone nikad nije dobar način za fotografije, ali nekad je jedini. U rujnu, nakon što je predsjednik Trump izrekao osuđujuće komentare na račun igrača NFL-a koji su klečali tijekom intoniranja himne, otišao je na skup u Indianapolis. Vozeći se iz zračne luke, pomislio sam hoće li na ruti biti onih koji će iskazati podršku igračima na isti način, klečanjem. Dok smo se vozili, bilo je skupina s transparentima ili američkim zastavama. Odjednom sam uz cestu vidio muškarca kako kleči sa trokutasto složenom zastavom u rukama. Okinuo sam. Jesam li je izoštrio? Ne, izvan fokusa. Je li bila upotrebljiva? Ne. Ali sam bio prilično siguran da nitko od mojih konkurenata nije primijetio tog muškarca. Na povratku sam ga očekivao na istom mjestu. I bio je tamo. Snimio sam nekoliko fotografija i bio sretan što sam u drugom pokušaju ja uspio biti njegov glasnik. Bio je to veteran američke vojske Marvin Boatright – ispričao je fotograf Jonathan Ernst.
7. Imigranti u Sredozemnom moru kod libijske obale
Foto: Reuters
- Pet tjedana sam proveo na brodu Phoenix za spašavanje migranata u Sredozemnom moru. Na početku uskrsnog vikenda bili smo na rutinskoj operaciji spašavanja oko 15 milja od libijske obale. Bio sam u gumenom čamcu iz kojeg smo prsluke za spašavanje dijelili u ruke 134 migranta iz subsaharske Afrike koji su plutali na prljavom gumenjaku. Odjednom, jedan od migranata pao je s ruba čamca i kao domino za njim je u more popadalo još nekoliko ljudi. Snimio sam cijelu sekvencu, ne skidajući prst s okidača. Pomagao sam ih izvlačiti jednom rukom, a snimao drugom. Bio je to kaos. Primjetio sam da se jedan od njih bori više od ostalih, pružajući ruke prema nama. Vikao sam upozoravajući spasioce da se čovjek utapa i odmah su reagirali. Nakon toga, dugo sam tražio vlastitu dušu. Jesam li trebao baciti kameru i samo hvatati koga god sam mogao? Iste večeri razgovarao sam sa spasiocima, govorili su mi da sam učinio pravu stvar. Njihov je posao spašavati, a moj dokumentirati tešku stvarnost. Toga dana svi su preživjeli – ispovjest je fotografa Darrina Zammita Lupija.
8. Tijela pripadnika naroda Rohindža stradalih na opasnom putu iz Mijanmara prema Bangladešu
Foto: Reuters
- Taj 28. rujna bio je dan jakih kiša i velikih valova. U južnom sam Bangladešu pokrivao priču o Rohindža muslimanima koji su dolazili s brodova nakon opasnog putovanja iz Mijanmara. Dok sam vozio uz plažu i gledao ocean, pomislio sam kako niti jedan nautičar ne bi riskirao po takvom vremenu. Ono što tada nisam znao bilo je da je jedan brod izgubljen na moru. Nakon zalaska sunca, saznao sam da se brod s 80 Rohindža nasukao na plaži blizu mojeg hotela. Bilo je puno žrtava. Prebrojao sam 15 tijela na cesti blizu plaže. Bila su prekrivena plastikom i natopljenim komadima odjeće. Lalu Miya, pripadnik Rohindža koji je preživio kalvariju, sljedećeg dana identificirao je svoju ženu i 4-godišnjeg sina. Sljedećeg dana pokopane su 23 žrtve u rižinim poljima iza jedne od najljepših plaža u Bangladešu. Većinom su to bila djeca – priča fotograf Damir Sagolj.
9. Grenfell toranj u plamenu, London
Foto: Reuters
- Telefon mi je zazvonio oko 3.30 ujutro. Moj urednik u to doba zove samo kada je riječ o prijelomnoj vijesti. Rekao mi je da nije riječ o terorizmu, na što sam osjetio olakšanje. Otkrio je da gori zgrada u zapadnom dijelu Londona. Oko 4 sata sam s opremom stigao do gorućeg nebodera. Bio sam u šoku. Sigurno je mnogo ljudi bilo zarobljeno unutra jer je počelo gorjeti oko 1 ujutro, u najgore vrijeme, kada je većina stanara kod kuće i spava. Nije bilo pametno prilaziti preblizu jer sam očekivao da će se zgrada kad tad urušiti. Popeo sam se na obližnju autocestu, uzdignutu nekoliko stotina metara od Grenfell tornja. Pepeo je padao posvuda oko mene. U pozadini fotografije je crkva. Goruću zgradu sam snimao širokokutno, onako kako bi inače snimao lijepu ljetnu zoru – ispiričao je Toby Melville.
10. Tijelo djevojčice Ayah Muhammad Mansour (7) nakon napada na grad Sanaa, Jemen
Foto: Reuters
- Ujutro 25. kolovoza krenuo sam do mjesta u gradu Sanaa gdje je isvršen zračni napad. Upravo su izvlačili prve žrtve iz ruševine zgrade. Tijelo 7-godišnje Ayah Muhammad Mansour izvučeno je iz prašine, obliveno krvlju. ‘Mrtva je’, vikao je medicinar, a ljudi uokolo plakali, kleli i molili. Zatim su našli tijela njezine braće i sestara. Preživjela je samo njezina 5-godišnja sestra Buthaina, imala je slomljenu lubanju. U tom je napadu ubijeno 12 civila, uključujući Ayahu i osmero članova njezine obitelji. Dok sam snimao suzdržavao sam se od plača. Među prvima koji su tamo došli bio je njezin ujak Saleh. Vikao je na ljude da budu tiho kako bi spasioci mogli čuti glasove preživjelih ispod ruševina. Čuli su glasove Ayahinih roditelja, ali su umrli dok su ih pokušavali otkopati. Prvo su našli Ayahinog 3-godišnjeg brata, a zatim četiri sestre. Svi su bili mrtvi. Sve se na tren stišalo kad se začuo Buthainin glas, pričao je Saleh. Poslikavši gubitak ove obitelji, njihove žalosti i agonije, postao sam još odlučniji u namjeri da prenesem svijetu sliku onoga što ratovanje radi ljudima – svjedoči fotograf Khaled Abdullah.
Izvor: 24sata.hr
