VEĆE PONIŽENJE NISAM DOŽIVJELA: Trudnica objasnila zašto je TEŠKO biti u drugom stanju u Beogradu

Našoj redakciji obratila se trudnica iz Beograda koja je željela da sa svima podjeli kako izgleda biti u drugom stanju u gradu u kojem, štagod pričali, baš i ‘ne vode mnogo računa o budućim mamama’.

Foto: Pixabay.com

Njenu priču prenosimo u cijelosti:

“U 30. godini prvi put sam ostala u drugom stanju. Iako neki misle da sam zakasnila i da je do sada već trebalo da imam bar jedno dijete, ja sam se tek sada osjetila spremnom i sposobnom da zasnujem porodicu. Uvijek sam se nadala da ću ostati trudna kada budem imala pristojan posao, pa da kao sve trudnice u normalnim zemljama odem na trudničko, ali to se u mom slučaju nije desilo. Sad sam u 8. mjesecu i radila sam sve vrijeme u trudnoći, mada to nije poenta ove priče. Samo sam htjela da vas malo bolje upoznam sa svojim “statusom”.

Elem, pošto sam se osjećala odlično, od prvog mjeseca sam bila aktivna, i dalje se vozim gradskim prevozom i idem u kupovinu namirnica, a ovdje dolazim i do poente priče.

Kao što sve trudnice vjerovatno znaju, u pojedinim marketima u Beogradu postoji posebna kasa koja prednost daje trudnicama i majkama sa malom djecom. Za ovih osam mjeseci nikada tamo nisam čekala u redu jer je uvijek bila veća gužva na njoj nego na ostalim kasama. Uglavnom su gužvu pravili roditelji sa djecom i to onom starijom od 5 godina, po mojoj procjeni, kao i ljudi koji stomake imaju iz drugih razloga. Trudnice sam rijetko viđala.

Prije nekoliko dana, sada već sa velikim stomakom i sve bliža 9. mjesecu, otišla sam sa mužem u još jednu kupovinu. Pošto je na svim kasama bio veliki red, prvi put smo stali u red za kasu za trudnice. Ispred mene su bila dvojica muškaraca, oko 40-ak godina, a za kasom je već bio jedan par. Na prvi pogled mi se učinilo da niko od njih nije poveo djecu sa sobom, a trudnicu sigurno nisam vidjela.

Naravno, muž i ja smo nastavili da ćaskamo i nismo obraćali pažnju na ljude oko sebe. Poslije nekoliko minuta prodavačica se obratila muškarcima ispred nas i rekla im kako bi bilo u redu da propuste trudnicu. Gospodin ispred mene je odmah otišao u drugi red, ja sam se pristojno zahvalila, ali kada sam stala ispred drugog “gospodina“, doživjela sam neprijatno iznenađenje i u trenutku nisam znala kako da regujem.

On je počeo da se raspravlja sa prodavačicom, rekao joj kako više nikog neće da propusti i da je i on “trudan“. Iskreno, imao je sigurno veći stomak od mene, a onda me je pogledao i tek poslije par minuta rekao: “Izvini, tek sada vidim da si trudna“.

Ja sam samo uspjela da izustim kroz osmjeh: „Sigurno je vama teže nego meni“ a onda se okrenula i počela da pakujem stvari na traku. Dotični gospodin je nastavio da se raspravlja sa prodavačicom, iako mu je ona pokazala da ispred kase stoji tabla na kojoj piše ko ovdje ima prednost, i tek poslije skoro 10 minuta povukao se i promjenio kasu.

Iako do sada nikada nisam koristila to što sam trudna, pa sam čak i stajala u prevozu dok su ostali putnici kao gledali zamišljeno kroz prozor, ova scena me je baš pogodila. U autobusu sam čak ja jednom ustala ženi sa djetetom, jer su se drugi pravili ludi. Tada sam bila u 6. mjesecu i nije mi bilo teško da stojim. Tek kada je jedna gospođa vidjela da sam trudna ustala, skočila je brže-bolje i ustupila mi mesto.

Svi znamo u kakvom su položaju trudnice u Srbiji, pogotovo kada su nezaposlene ili rade, a nisu prijavljene, kao ja. Pored toga što će od sljedeće godine ukinuti povraćaj pdv-a na opremu za bebu, u Beogradu niko ništa ne radi da olakša život budućim mamama. Čak i tamo gdje imamo kakvu-takvu prednost, ne možemo da je iskoristimo a da se neko ne buni.

Kada ste vidjeli da u gradskom prevozu trudnice ili majke sa djecom sjedi na mjestu koje je predviđeno za njih? Za ovih 8 mjeseci nijednom tamo nisam sjela!

Teško je biti trudnica u Beogradu, u kojem navodno žive visoko obrazovani i kulturni ljudi. Pa veću kulturu vidjela sam u nekim selima!

Ako bar ne možemo da računamo na pomoć države u odgajanju djece, dozvolite nam da bar koristimo prednost tamo gdje su ljudi mislili na nas. A takva mjesta mogu da se izbroje na prste jedne ruke…“

Izvor: dnevno.rs