Priča koja je završila na sudu: Fotografisala je čudnog komšiju, a onda je uslijedila TRAGEDIJA!

Prije par mjeseci, iznajmila sam novi, veliki stan u centru Menhetna. Cijena je vrtoglavo visoka, da i ne govorimo o troškovima selidbe. Ipak, silno sam ga željela i ispunila sam sebi želju.

Kad sam napokon unijela i posljednju kutiju u stan, riješila sam da je vrijeme za odmor. Odmah sam izašla na ogromnu terasu – ogromna, funkcionalna terasa je na Menhetnu pravo bogatstvo, naročito za strastvenog pušača poput mene. Zapalila sam cigaretu i radosno pogledala svoje novo naselje.

Dok sam završavala cigaru, pogled mi je lutao po okolnim zgradama. Svjetla su, u svim stanovima osim jednog, bila pogašena. Iz tog jednog prozora dopirala je crvena svjetlost. Napregnuto sam gledala u taj prozor i videlja obrise vlasnika stana. Djelovalo mi je kao i da on gleda u mene. I dalje odlično raspoložena, mahnula sam mu. On se nije ni pomjerio.

Vratila sam se nazad u stan i, iscrpljena, bacila se na kauč. Pogledala sam u telefon – bilo je 2:30 izjutra. Zaspala sam iste sekunde, i komirala se sve do kasnih popodnevnih sati sljedećeg dana. Odmah sam se bacila na raspakivanje stvari koje sam unijela prethodne noći. Do 8:30 uveče bila sam gotova, a tada sam shvatila i da za to vrijeme nisam ništa pojela i, još čudnije, nisam zapalila ni cigaru.

Naručila sam neku hranu i ponovo izašla na balkon. Sunce je zašlo i Menhetn je polako tonuo u mrak. Zapalila sam cigaru i nazvala mamu da joj ispričam sve o novom stanu.

Kada sam završila razgovor, sjetila sam se svog komšije od prethodne noći. Ponovo sam ga potražila pogledom. Isto crveno svjetlo sijalo mu je u stanu. On je bio tu, nepomičan. Znatiželja u meni je pobjedila, i fotografisala sam njegov prozor, prethodno isključivši blic. Željela sam da imam dokaz kada prijateljima budem pričala o čudaku koji živi preko puta mene. Tada nisam ni sanjala da će mi ta fotografija biti jedini dokaz nesreće uslijed koje je poginulo petoro ljudi.

Te noći spavala sam nemirno, pa sam se često budila i izlazila na balkon – crveno svjetlo je stalno gorjelo, a sijenka čovjeka stajala je nepomično, uvijek na istom mjestu. Osjećala sam neku neobjašnjivu jezu zbog toga.

Sljedećeg dana nisam mogla da se otresem misli o misterioznom čovjeku, pa sam riješila da prođem kraj njegove zgrade. Tada sam uvidjela da je ulaz u zgradu blokiran, i da je očigledno nedavno u toj zgradi izbio ogroman požar.

Sjela sam u kafić i priključila se na internet kako bih istražila da li je i kada tu zgradu zahvatio požar. Uskoro sam pronašla vijesti o tome – do danas nije utvrđen uzrok tog požara.

Kada je pao mrak, vratila sam se u svoj stan. Znatiželja me je ponovo nadvladala i odmah sam otrčala na balkon, da ponovo pogledam crveni prozor. Na moje ogromno olakšanje, ove noći nije bilo crvenog svjetla.

Dok sam palila cigaretu, duboko sam udahnula. Dok sam izdisala, čula sam buku iza sebe. Napeto sam iščekivala ko zna šta, ali, naravno, moj stan je bio prazan. Ipak, primjetila sam da ispod ulaznih vrata u moj stan dopire crvena svjetlost. Brzo sam zatraptala, u nadi da se to moj napeti um poigrava.

Nažalost, to što se dešavalo bilo je istina.

Crveno svjetlo sijalo je sve jače. Imalo je istu nijansu kao crvena koja je sijala kroz onaj prozor.

Odjednom, ulazna vrata su se otvorila. Zaslijepljujuća crvena svjetlost obasjala je moj stan, a unutra je ulazila mračna figura čovjeka. Bacila sam cigaretu, i sa balkona skočila na ulicu.

Trčala sam koliko me noge nose. Okretala sam se povremeno, i gledala kako moja zgrada nestaje u plamenu.

Trenutno sam u procesu suđenja. Investitor je podigao optužnicu protiv mene, jer je navodno zbog mog nemara poginulo petoro ljudi iz moje zgrade. Optužena sam da sam ostavila šporet na gas uključen, i da nisam lijepo ugasila cigaru, što je dovelo do tragedije.

Naravno, svi se slažu sa njim. Ja ne mogu da se branim, jer ću zvučati kao ludak ako kažem šta sam vidjela.

Ubjeđena sam da je cijeli požar izbio jer sam fotografisala tu prikazu. Šta god da je to, nije želio da bude fotografisano.

Čak i sada, kad pogledam u sliku, iako je užasnog kvaliteta, osjetim mučninu. Osjećam se kao da i on gleda u mene.

Izvor: dnevno.rs