Muž me je godinama zlostavljao na NEZAMISLIVE NAČINE: A onda sam jedne noći riješila da je KRAJ

Kada sam zatrudnila sa drugim djetetom, moj muž je sebi zacrtao cilj i strogo ga se držao – želio je da mi po svaku cijenu unušti samopouzdanje. Svakog dana govorio mi je da sam debela i da mu se gadim. U poređenju sa fizičkim nasiljem, sve gadosti koje mi je govorio bile su ništa.

Foto ilustracija: Facebook

Takvom silinom me je gađao čašama za vino da bi se slomile. Bacao je laptop preko sobe kada se nismo slagali oko filma koji ćemo da gledamo. Moj svijet straha skupljao se oko mene iz dana u dan, i ja sam bila sve manja i manja. Čak i novac je u potpunosti bio u njegovim rukama. Samo sam mogla da mu govorim gdje idem, a on bi mi dobacio novac (ukoliko bi smatrao da mi treba, i u količini za koju je smatrao da mi je dovoljna). On je plaćao sve račune i vodio sve poslove u banci. Nikad nisam znala kolika mu je plata, a uvid u bankarski račun bio mi je strogo zabranjen. Bila sam zarobljena.

Odselila sam se sa njim u drugi grad kada sam imala 23 godine. Tamo nisam nikog poznavala i to mi se dopadalo, jer sam željela da počnem život ispočetka. Kuću sam napustila sa 15 godina i stalno se seljakala, a živjela sam u kolima. Radila sam dosadne kancelarijske poslove koji su me zatupljivali. Mislila sam da će mi selidba pomoći da ponovo budem mlada. U novom gradu bavila sam se nečim sasvim drugačijim – striptizom. Već treće večeri pojavio se frajer koji me je stalno i svuda pratio. Bilo mi je s jedne strane jezivo, s druge romantično. Nakon jednog sastanka otišla sam kod njega kući i praktično nikad više nisam otišla. Bavio se nekretninama i drogom, bio je pun para i vrlo zavodljiv. A onda sam otkrila da sam trudna. Ja nisam htjela dijete, on jeste. Mislila sam da ćemo raspravljati o tome, a onda je on jednog dana došao s posla i rekao mi da je već rekao roditeljima i da su svi van sebe od sreće. Tek sam kasnije shvatila kakva je manipulacija posrijedi.

Tada sam shvatala da ću dobiti dijete sa nekim koga praktično ne poznajem. Nisam imala kome da se obratim – od porodice sam se udaljila, prijatelje nisam imala. Cijelu trudnoću presjedila sam kod kuće. Napustila sam striptiz zbog kancelarijskog posla, a onda je firma propala. Gubila sam svaku vezu sa nezavisnim životom – kola su mi zaplijenjena jer nisam plažala kredit, otkazala sam najam svog stana jer sam ionako stalno bila u njegovom. Sve što je bilo samo moje nestajalo je iz mog života. Nestajao je i otac mog djeteta.

Kako je moja trudnoća sve više odmicala, to se on više povlačio. Sve preglede i vježbe sam sama prolazila jer je on stalno morao da radi. Kada se dijete rodilo, postao je sasvim nepredvidim. Kada mi je vodenjak pukao, počeo je da se dere na mene i govorio da bi mi bilo bolje da mu slučajno ne uprljam kola. Imao je vrlo rijetke trenutke nježnosti sa djetetom od kojih sam ja praktično živjela jer sam smatrala da je to znak da će sve biti u redu.

Onda je odjednom riješio da moramo da se vjenčamo. Probala sam par puta da izvrdam, ali na kraju me je ubijedio jer imamo dijete. Kada bih mu rekla da sam nesrećna i da želim razlaz, prijetio je samoubistvom. Vjenčanje je bilo tako grozno da nismo cijele večeri progovorili ni riječ.

Uslijedilo je poboljšanje na finansijskom planu. Kupio je divnu kuću i kola samo za mene. Zapravo, kupio je više kuća, ali nijedna nije bila na moje ime. Željela sam finansijsku samostalnost. Preklinjala sam ga da počnem da radim. Govorila sam mu da su mi potrebni prijatelji i neko vrijeme koje će biti samo moje. Na kraju mi je dozvolio da radim pola radnog vremena kao konobarica. Bila sam presrećna i davala sve od sebe da steknem prijatelje na poslu, ali kad god bih se približila nekom, on je opet počinjao da se dere na mene jer ga je sramota što mu je žena konobarica. Na kraju me je natjerao da dam otkaz. Iako je zarađivao milione, plašio se te moje mizerije od plate koja je predstavljala moju samostalnost.

Opet sam bila zatočena u kući pa sam poželjela još jednu bebu. On mi je obećao da neće biti kao prvi put. I nije bilo – bilo je još gore. Sada me je gađao svime što bi mu palo pod ruku.

U osmom mjesecu trudnoće sam konačno skupila hrabrosti da ga izbacim. Morala sam. Izašlo je iz mene, ne znam kako, ali odjednom sam se osjećala kao Herkul. Nekim čudom zaista je otišao ali se vraćao, uvijek sa poklonom u rukama. Onda me je zamolio da odemo da pogledamo neku divnu vilu. Rekao mi je da će unajmiti i sobaricu. Na kraju sam pozvala sestru sa kojom godinama nisam pričala i slomila se. Rekla sam joj da je od mene ostala samo ljuštura. Da prema posmatračima spolja imam sve – vilu, skupa kola, dvoje divne djece. A sve je to laž. Rekla mi je da se iščupam odatle.

Angažovala sam krišom advokata, ali kada je došao red na procjenu imovine, pala sam u očaj. Nisam znala ni šta imamo, ni koliko to vrijedi ni šta je na mene. Zato sam strpala djecu u kola i pobjegla u drugu državu kod sestre. Kada je muž vidio šta sam uradila, odmah mi je preko provajdera isključio telefon. Dvije nedelje sam provela kod sestre i smislile smo plan. Riješile smo da se vratim, pravim se da je sve u redu, i da mu na bilo koji način uzimam više para koje ću čuvati za bijeg. Čuvala sam svakih 5 ili 10 dolara, sve što sam mogla. Na kraju sam mogla da iznajmim skladište, a onda sam preko interneta tražila namještaj i stvari koje ljudi poklanjaju.

Jedne večeri, muž me je pretukao jer sam zaspala na kauču umjesto u našem krevetu. Tada sam riješila da je vrijeme za beg. Pozvala sam jednu od rijetkih poznanica, sačekale smo da on ode na posao i pobjegle kod nje. Moj muž nije znao ni da ona postoji.

Ostavila sam mu poruku i prsten. Rekla sam mu da je sa brakom gotovo i da me ne traži jer me neće naći. Zvao me je i ostavljao prijeteće poruke. Tresla sam se od straha ali mi na kraj pameti nije bilo da se vratim. Mjesec dana smo svakog dana mijenjale mjesto odsjedanja da nas ne bi našao. Na kraju sam u očaju pozvala i svoju majku sa kojom se nisam čula od trenutka kada sam otišla od kuće. Pomogla mi je i platila mi advokata.

Na kraju sam našla posao, a pomogla mi je i organizacija za pomoć zlostavljanim ženama. Napokon smo imali kuću. Ni blizu onoj u kojoj smo živjeli, ali je naša. I u njoj smo napokon bili bezbjedni.

Izvor: zena.blic.rs