MUŽ ISKRENO: Volim je, ali kad vidim taj PODBRADAK, ne mogu da spavam s njom!
Da li vam je vaš muškarac, onaj koji sa vama djeli sve životne muke i radosti, ikada iskreno rekao zašto više ne želi da vodi ljubav sa vama? Vi shvatate da ga više ne privlačite, izbjegava svaki fizički kontakt, ali uporno ćuti o tome…
Foto: Ilustracija
Jedan Britanac podjelio je baš takvu priču sa svijetom, iako se nikada nije obratio svojoj supruzi, da joj kaže: draga, ne privlačiš me više zato što si – SE UGOJILA! Ovo je njegova priča…
… Sjedim ovde i pokušavam da smislim najbolji način da se izrazim – jer ne postoji onaj pravi. To nije nešto što želim da kažem, ali ako želim da budem iskren – moram to da izgovorim. Moja žena me više ne privlači. Ne želim seks s njom. To nije stvar koju ljudi olako dijele. Znam da ja ne mogu, jer se osjećam kao da sam je izdao, a to je posljednja stvar koju želim da uradim. To nije ono što ona zaslužuje. Ona je dobra žena. Divna žena. Bolja osoba nego ja.
Ali više me ne privlači. Volim njen osmjeh, njen karakter, njenu toplinu i mudrost. Ali mislim da počinjem da je volim kao sestru, a to je grozno, naročito za nju. Možda da smo u braku već 20 godina, to bi bilo razumljivije i prihvatljivije, ali vjenčali smo se tek prije pet godina, ona je u srednjim tridesetim, ja nešto stariji.
Znam razlog zbog kog me ona više ne privlači, a opet, ne postoji dobar način da se to kaže. Moja žena je postala debela. Gledam je i ne mogu a da ne vidim njen podbradak, bog zna da sam pokušao, ali za mene je on poput crne mrlje na bijeloj majici, ne mogu da ga ignorišem, tamo je.
Tokom tri godine ona je od žene srednje građe konfekcijskog broja 38 dogurala do broja 48, a na vidiku nije nikakva moguća promjena. Nisam bez krivice u ovoj situaciji, sigurno sam doprinijeo njenoj nesreći, ali glavni razlog njene depresije zavisi od spoljnih uticaja – posla, porodice i prijatelja – o tome se može napisati esej.
Isprobala je milion dijeta, teretana i raznih režima – nijedan duže od nedelju-dvije. Sve je to tako teško, kaže, i siguran sam da jeste, ali izgleda da nema laganog načina.
Da li je ljepota zaista isključivo unutra? Da li sam ja toliko plitak i površan? Ili sam samo čovjek? Skačem sa jedne na drugu misao već cijelu vječnost. Zar u partnerskim odnosima ne postoji nepisano pravilo kako partneri moraju da se trude da ostanu privlačni jedno drugom? Ne privlači me moja supruga i naš brak trpi zbog toga, jer nema vatre, tamo je jedva plamičak.
Ona zna kako se ja osjećam, iako joj ja to, naravno, nisam nikada rekao. Mislim, kako bih zaboga mogao tako nešto da izgovorim? No, ona to može da osjeti. Ona to može da vidi u načinu na koji je gledam. Ona to može da pročita iz našeg narušenog, jedva postojećeg seksualnog života. Može to čuti u riječima koje ne izgovaramo, osjetiti u praznim poljupcima i zagrljajima. Kao da smo postali aseksualni. Premladi smo za to.
Želim da smrša, ne mogu da promjenim način na koji moj mozak radi. Želim da moja žena bude zdrava, samopouzdana i srećna, da bude ponosna na svoj izgled. I nije me briga i koliko to površno zvuči. Mrzim sebe zbog ovog što osjećam, zbog toga što nisam veći čovjek. Mrzim sebe jer sam dopustio da dođe do ovoga. Ona zaslužuje bolje od toga. Volio bih da mogu da budem onaj muškarac za kog se udala. Ali nisam, ja sam ja, kog ne privlači njegova žena. Nadam se samo da ćemo pronaći snagu i da ćemo se jedno drugom približiti, ako nas udaljenosti ne dovedu do razvoda…
Izvor: zena.blic.rs
