Kli*oris mi je odstranjen kad sam imala tri mjeseca. Danas mi je život uništen

Obrezivanje žena je i dalje veliki problem o kome se ne govori. Djevojka koja je prošla kroz taj pakao riješila je da priča o svojim iskustvima kako bi objasnila svom narodu da je odstranjivanje kli*orisa pogrešno.

Foto: Ilustracija

Vijest koja je zapanjila Britaniju kaže da je otkriveno preko 100 slučajeva ženskog obrezivanja emigranata u ovoj zemlji za samo nedelju dana.

Na godišnjem nivou, jeziva brojka iznosi oko 5,700 nesrećnih žena! Obred se izvodi žiletom ili brijačem, i uglavnom bez anestezije. Ova praksa je zakonom zabranjena u Velikoj Britaniji jer žene uglavnom umiru na “operacionom stolu” uslijed krvarenja, a i kada prežive, imaju ogromne probleme sa infekcijama, cistama, često su neplodne ili im je život ugrožen pri porođaju.

Jedna od žrtava ove surove tradicije, Hadas (20) iz Eritreje, progovorila je za Dejli Mejl o svom slučaju.

- Odveli su me na obrezivanje kada sam imala svega tri mjeseca. U Eritreji se to zove “girizat”, sleng za obrezivanje muškaraca. U mom narodu se vjeruje da, ukoliko se odsječe va*ina, odsjeca se i želja za seksom. Narod vjeruje da žena treba da ima seks sa mužem isključivo kada prave djecu. Ljudi i danas vjeruju da, ukoliko obrežu kćerku, ona će odrasti u dobru ženu koja neće osramotiti porodicu. U suprotnom, biće promiskuitetna i nikada neće biti zadovoljena sa samo jednim muškarcem. Ovo je stav većine, osim onog obrazovanijeg dijela stanovništva.

Tako je moj otac bio savremen i obrazovan čovjek, i nije se slagao sa idejom obrezivanja djevojčica, ali kako mi je majka poticala iz tradicionalne porodice, odvela me je na svoju ruku kod Almaz, žene koja radi obrezivanje. Uradila je to dok je moj otac bio na poslovnom putu jer je znala da on to ne bi dopustio. Bio je van sebe od bijesa kada je saznao šta se desilo, i malo mu je falilo da se razvede od mame.

Ja nisam ljuta na mamu jer znam da je bila ubijeđena da radi ispravnu stvar. Ona prosto ne zna za bolje. Sve do svoje 18. godine nisam ni znala da se razlikujem od ostalih djevojčica. Kada bih dobila menstruaciju, od bolova nisam mogla da pričam niti hodam, ali mislila sam da je tako svim ženama pa nisam postavljala nikakva pitanja.

Onda, kada sam došla u tinejdžerske godine, u mojoj zemlji je izbio sukob, i razdvojena sam od porodice. Postala sam žrtva trgovine ljudima i završila sam u Velikoj Britaniji gde me je doveo čovjek koji me je silovao. Kako sam ušivena, seks je za mene bolna agonija i nerijetko bih se onesvjestila u toku odnosa.

Jednog dana uspjela sam da pobjegnem, a jedna dobra žena dala mi je nešto novca. Na sebi nisam imala ništa osim pidžame, čak ni cipele – priča Hadas za Dejli Mejl.

Ova hrabra devojka uspjela je da pobjegne u London, gdje je na nagovor ljudi koje je upoznala otišla i kod ljekara. Otišla je na operaciju koja, kaže, nije ni upola bolna kao obrezivanje. Ipak, ljekari su je upozorili da će joj porođaj vjerovatno biti stravično bolan.

- Tek nakon te operacije sam prodisala i shvatila da sam za svoje patnje nepravedno optuživala sebe. Nisam imala samopouzdanja i stidjela sam se da pričam sa drugima. Čak i danas, iako su mi ljekari rekli da sam sad, sa zdravstvene tačke gledišta, sasvim u redu, i dalje se psihički osjećam loše. Nikada nisam imala vezu sa muškarcem, i mislim da to ni ne želim. Ne vjerujem nikome, a naročito ne muškarcima. Čak je i odlazak kod ljekara za mene horor. O seksu i ne razmišljam jer znam koliko je bolno bilo svaki put do sada. Mislim da nešto mora što prije da se uradi po pitanju ženskog obrezivanja. Zato sam podjelila sa svijetom svoje iskustvo – želim da i do mog naroda dopre svijest da to nije u redu, i da žena nije osuđena na propast ako nije obrezana – zaključuje na kraju mlada, nesrećna žena.

Izvor: zena.blic.rs