JA, PARADAJZ TURISTA IZ SRBIJE, IMAM NEŠTO DA VAM ISPRIČAM…
Ma šta ’oće ovi Grci, misle da smo rokfeleri? Kako misle da sad ljetujemo mi, paradajz turisti?! I ko nas nazva tako? Nađite mi prosječnog čovjeka iz Srbije koji ne ponese bar nešto od hrane na more? Niko to ne radi od dragosti, već od muke. I rade to i intelektualci, kao i oni koji tobože buču protiv toga, a peršun im viri iz gepeka.
A sve sam isplanirala i za ovu godinu, do najsitnijih detalja. Evo kako ljetujemo mi, paradajz porodica dva intelektualca iz Srbije sa dvoje djece.
Prvo, nekoliko dana pred put, napravim spisak za nabavku u hipermarketu. Na čekove naravno, i to uvijek u visini od 10.000. Jedan ček ide na kreme za sunčanje, kozmetiku i sitnice, a drugi ček na hranu. Jedan datum na čeku glasi na septembar, drugi na oktobar, da nas stigne gorak ukus ljeta tek kada ono prođe.
U tom trenutku najvažnije je sve nabaviti, imate osjećaj da vam je potrebna cijela kuća na ljetovanju. Hvatamo kolica i krećemo! Prvo se trpaju konzerve ribe, poneko gotovo jelo, potom grickalice (mnogo su jeftinije nego u Grčkoj), tjestenine, gotove supe, pirinač, vakuumirani naresci, pakovanje tvrdog sira. Uglavnom napravim jelovnik za tih 10 dana koliko idemo na ljetovanje. U tim količinama i nabavljam, uglavnom je to sve po jedno pakovanje. Vodim računa i o još jednom bitnom detalju, mora sve da mi stane u jedan mali putni frižider i jednu rashladnu torbu, da ništa ne viri, da bude uredno. I da sve stane u automobil – koferi, putne torbe, dječje stvari, ranac za plažu…
Trudite se da na more putujete – dostojanstveno (bar pomišljate).
Ali da se vratim na pripremu. Veče uoči puta dinstam kilogram telećeg mesa. Podjelim ga na tri dijela i smrznem. Tako tri puta imam kuvam, domaći ručak, a prilozi su: za jedan ručak pirinač, za drugi tjestenina, treći dio je za paprikaš. I to mi omogućava da ne kuvam na moru. Sve je gotovo za dvadesetak minuta. I ne košta nas ništa (mislim u Grčkoj)!
Oni naresci i sir su za doručak, za večeru uglavnom uzemo tamošnji giros, suvlaki, nekad ribu ili neku salatu. Dakle, sve to nekako pred sam put uglavnim u putni frižider sa šest zaleđenih uložaka. Ostatak koji ne stane smještam u rashladnu torbu zajedno sa sendvičima za put i još kojim zaleđenim rahladnim uloškom. Vjerujte, pravo je umijeće sve to sabiti, da ne viri, da se se sve zatvori tako da se ne bi grijalo tokom puta.
I koliko god da se potrudite da ponesete hrane, uvijek vam nedostaje neki ručak. Zato u grčkim marketima uzemo još neko bijelo pileće meso koje jedemo uz salatu. Brzo se priprema, a mnogo je jeftinije od odlaska u restoran na takav ručak. Reći ću vam u ciframa koliko je to.
U apartmanu takav ručak košta pet eura, a u restoranu 20! Računica je surova i veoma jasna!
I ne pomišljajte da je lako nostiti svu tu hranu.
Pošto noćimo u Makedoniji, jer moj suprug ne može da izdrži vožnju noću, uvijek biram mjesto za prenoćište koje ima zamrzivač (strašno opterećujući detalj).
Čim stignemo, vučemo frižider i torbu sa ulošcima i hranom i smještamo u zamrzivač kod domaćina. Kada vidite da se ništa nije odledilo za tih šest-sedam sati vožnje, osjetite olakšanje. Sutradan ponovo to ubacujete u frižider i torbu, pa u kola. Put do grčkih ljetovališta više nije dalek i stignete za tri do četiri sata do domaćina koji, naravno, u smještaju imaju frižider sa zamrzivačem (još jedan bitan detalj za ljetovanje).
Mi nikad ne nosimo frižider na plažu, jedemo u apartmanu. Ali isti ti Grci ih nose, jer je i kod njih kriza. Iz tih frižidera vade paradajz i konzerve, pivo… pa čekaj, što ne možemo i mi?
Oni nisu paradajz turisti, a mi jesmo?
Ako mislite da ne bismo i mi ljetovali po hotelima, varate se. Ko to ne bi? Ali ovo je jedini način da naša djeca uživaju na moru. I zato ako nam je i teško, stisnemo se, jer je njihovo odrastanje i uživanje najvažnije. Za troškove na ljetovanju u Grčkoj damo 300 eura. A da se hranimo po restoranima, trebalo bi na ovu sumu dodati još 400 eura. Tek je ova računica surova.
I još jedan važan detalj. Smještaj otplaćujemo od decembra, kada već nađemo smještaj u Grčkoj po povoljnim cijenama. Tako da kroz rate isplatimo smještaj već do ljetovanja.
Znam da će se mnogi, kada pročitaju ovaj tekst, obrušiti na mene i reći da je možda bolje da i ne ljetujem. Ali nije tako. Dok postoji način da naša porodica uživa na moru, mi ćemo se boriti da to ostvarimo.
A šta ćemo ove godine? Možda malo drugačiji scenario, ali o tome neću pisati sada. Već kada se vratimo, da vam kažem kako smo prošli na granici :)
Pozdrav za sve od paradajz turiste
Izvor: zena.blic.rs