Ispovijest jednog Tuzlaka: I kamen bi suzu pustio
Foto: Ilustracija
Tuzlak koji je želio ostati anoniman objavio je jedan dirljiv tekst, koji nas je sve podsjetio na teška vremena iza nas. Tekst koji prenosimo objavljen je na Hate Crew Tuzla Facebook stranici.
“Juče odem do Mejdana gdje su smješteni ljudi koji su izgubili svoje kuće u poplavama i klizištima. I vidim onu dječicu, igraju se, ganjaju se, nemaju pojma šta se dešava.
Isto ko i mi djeca u ratu. Sve ti avantura, a na licima odraslih strah i zabrinutost. Sjetim se sebe kako sam k’o dijete zaplako, jer mi se tražilo slatko, da mi je čokolade… al nema care. Ma nema mrvice šećera u kući.
I odem do Binga, nakupujem djeci slatkiša. (sebi cigare, s godinama to su postali moji slatkiši) i odnesem. Za odrasle sam već imao spremljeno stare svoje odjeće.
Neka djeca imaju i čokoladica i keksa, i da sve probleme u djetinjstvu dožive kao igru i avanturu. Nijedno i ničije djetinjstvo nije zaslužilo da bude provedeno u brigama i suzama.
A ja nikad neću zaboravit, dok sam živ, čika Seju koji je u ratu nama na vrata donio šećera i brašna, pa mati napravila hurmašice… Ni dan danas nema te Milke koja je slađa od njih.
Apelujem na sve Tuzlake, da urade isto, da ne zaborave ratne dane kad niko od nas nije imao ništa, a pomagali smo jedni druge.”
( Moj.ba )
