Objavljeno: 18.03.2017 u 20:58 | Ostalo | Komentara:

BLAM OD KOJEG SAM UMALO UMRLA: Zbog stomačnih problema u krevetu sa dečkom mi se dogodila VELIKA ‘NEZGODA’

Aleks Cimerman, kolumnistkinja portala XOJane otvorila je dušu i svojim čitaocima prepričala najgore horor iskustvo koje se može desiti odraslom čovjeku.

Foto Ilustracija: Pixabay

Foto Ilustracija: Pixabay

Njen tekst prenosimo vam u cjelosti:

“Ukoliko sami patite od upalne bolesti crijeva, ili poznajete nekoga ko se bori sa tim, možda ćete pomisliti da u ovoj priči nema ničeg čudnog. Uostalom, upalna bolest crijeva (IBD) je prosto čekanje na katastrofu. Meni se jedna od takvih desila.

Nedavno sam upoznala dečka. Još uvijek smo u fazi zbližavanja, u onoj fazi kada je sve što druga strana uradi slatko i neodoljivo, i oboje se ponašate kako najbolje umijete. U toj fazi niko nema gasove, potrebe za toaletom niti osjeća glad. Iako se ponekad osjećate kao da hodate po jajima, morate priznati da je generalno to ljudima omiljena faza veze.

Što se mene tiče, ljubavne odnose su mi oduvijek komplikovali problemi sa crijevima. Kako ću naći nekoga ko će prihvatiti da sam hronični bolesnik, da mi je jedna od dvije hronične bolesti vezana za zadnjicu? Zabavljanje sa mnom može biti dosta problematično.

Pored toga, ja samoj sebi nimalo ne pomažem jer – volim da pričam o svojoj bolesti. Ne biram ni vrijeme ni mjesto, i nije mi se jednom desilo da na prvom sastanku momku pričam o svojim problemima sa crijevima. Naravno, često bi drugi sastanak izostao, ali to me nije spriječavalo da nastavim da to praktikujem.

Imam ludačku sreću da sam upoznala jednoroga među ljudima. On je džekpot. I ne samo to, on razumije moju bolest jer i sam pati od iste.

Veza se super odvija, i do trenutka veze u kom govorim u tekstu, već sam dva puta prespavala kod njega. Kada znam da ću noćiti tamo, preskačem večeru kako bih spriječila crijeva da se unervoze.

Moja teorija je da, ukoliko ne jedem ništa posle podneva, i idem u toalet milion puta dnevno, izbjeći ću katastrofu. Tokom mog trećeg noćenja kod njega, probudila sam se oko tri izjutra, i zatekla najkatastrofičniji scenario koji sam doživela u svojih 29 godina. Ukakila sam se u njegovom krevetu, dok on leži pored mene!

Panika je slaba riječ za moje stanje u tom trenutku, ali nemam bolju. Otrčala sam u kupatilo i tamo paničila narednih 20 minuta, pokušavajući da pritom smislim način da se bezbolno izvučem iz ove blamantne situacije. Poslije više pokušaja, shvatila sam da je jedini ispravan način da ga probudim i kažem mu bez uvijanja šta se desilo. To sam i uradila.

Prišla sam tom divnom čovjeku, jednorogu, probudila ga i rekla mu da sam mu se ukakula u krevetu. Zamolila sam ga da se premjesti na kauč dok ja počistim tragove svog najvećeg životnog poniženja. Mislim da je u tom trenutku jedan dobar dio mene zauvijek umro.

Cijele noći sam frenetično čistila u nadi da ću očistiti ne samo krevet, već i svoju dušu od ovog užasnog iskustva. Ispostavilo se da nema dovoljno kiseline koja će nagristi to poniženje i stid.

Napokon sam oko šest pokušala da zaspim, ali nisam mogla da prestanem da plačem sve do trenutka kada sam morala da odem na posao. Ustala sam i krenula da se spremam, pokušavajući da izbjegnem i njega i cijelu situaciju, jer – šta reći nekome kome si se ukakio u krevet? Pritom, taj neko jedva da vas poznaje, i sigurno je u tom trenutku izgubio svaki interes za vas.

Prikupila sam snagu da mu saopštim da idem na posao. Trudila sam se da djelujem kul, ali sigurna sam da sam bila samo bezoblična masa stida.

Šta je onda jednorog uradio? Zgrabio me je, zagrlio, poljubio i rekao da prošla noć ni najmanje nije promijenila njegova osjećanja prema meni. Rekao mi je i da sam i dalje najnevjerovatnija osoba koju je upoznao.

Otišla sam na posao, plačući tokom čitavog puta. Plakala sam i u kupatilu. Zvao me je više puta tog dana da bi uvjerio sebe da sam dobro i da bi uvjerio mene da je među nama sve u redu.

Iako smo i dalje svježi par, kada se ukakite nekom u krevet, a on riješi da ostane sa vama, šta još treba da znate o njemu? Budući na stanje mojih crijeva, sigurna sam da će se u nekom trenutku ponižavajući scenario ponoviti, i biće užasavajuće kao i prvo put, ali sa jednom bitnom razlikom – neću se plašiti njegove reakcije.

Tako smo iz te početne faze veze uskočili bez priprema u fazu “kompletno ti i u potpunosti vjerujem”. I, sjajno nam je!”

Izvor: dnevno.rs

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: