Zarastanje rana
Gotovo da nema onoga ko se nije nekada posjekao ili opekao, bilo u djetinjstvu ili kao odrastao, ali to se većinom smatra lakšim povredama. Ukoliko se, međutim, ozbiljno povrijedite, to jest, jako se opečete ili obilno krvarite, trebalo bi da odmah pozovete svog liječnika. U većini slučajeva će manja povreda sasvim lijepo da zaraste sama od sebe, a postoje i brojni prirodni lijekovi koji i ublažavaju bol i ubrzavaju zacjeljivanje. Za liječenje manjih opekotina ništa nije tako djelotvorno kao hladna voda ili, čak, led za ublažavanje osjećaja vreline i pečenja, tako tipičnog za ovu vrstu povreda. Ovaj domaći lijek istovremeno zaustavlja bol i sprečava pogoršavanje stanja opekotine, do čega inače često dolazi uslijed zapaljenja okolnog tkiva.
Ako ste se lakše posjekli, najbolje je da ranu nježno isperete blagim sapunom, i da potom povrijeđeno mjesto ne pomjerate dok krvarenje ne prestane. U nekim slučajevima, podizanje povrijeđenog mjesta (u odnosu na nivo srca) također može da preusmjeri krvotok u pravcu suprotnom od same rane, doprinoseći tako koagulaciji krvi (prestanku krvarenja, odnosno zgrušavanju krvi na površinskom dijelu rane). Ukoliko se krvarenje uporno ne zaustavlja, jednostavno nakratko pritisnite posjekotinu što je uglavnom dovoljno za prestanak krvarenja. Ako i dalje krvarite ili je krvarenje obilno, tada ipak pozovite liječnika. (Imajte na umu da se krvarenje malo teže zaustavlja i krv sporije zgrušava ako redovno uzimate aspirine ili neke druge lijekove za razrjeđivanje krvi). Dodaci o kojima će ovdje biti riječi također mogu da pomognu da se proces zacjeljivanja ubrza.
Blagotvorno ljekovito bilje
Aloja — Među više od šest stotina vrsta aloje, trenutno najpopularniji ljekoviti varijetet je aloja vera. Po svojoj delotvornosti u iscjeljivanju rana aloja je bila dobro poznata još u davnom četvrtom vijeku stare ere, a njena dobra svojstva veličao je Hipokrat, „otac” moderne medicine, u svojim djelima. Legenda kaže da je Kleopatra upotrebljavala gel od aloje, izdvojen direktno iz biljke, kako bi održala svoju kožu nježnom i gipkom. Mi smo ponovo otkrili aloju 1935. godine, kada je američki „Medicinski žurnal” objavio članak o slučaju žene čije su opekotine, izazvane rendgenskim zracima (x-zracima), bile uspješno liječene aloja gelom. Aloja vera sadrži brojna jedinjenja neophodna za zarastanje rana, uključujući tu i vitamine C i E, dva moćna antioksidanta i promjenljive količine bjelančevina (najmanje 22 aminokiseline), složene ugljene hidrate, glukozu, kao i još vitamina i minerala, što je sve od suštinskog značaja za rast novih ćelija. Različitim ispitivanjima je dokumentirano da ova ljekovita biljka prodire u povrijeđeno tkivo, ublažava bolove, djeluje antiinflamatorno i povećava snabdijevanje krvlju povrijeđene oblasti. Aloja također pomaže u podsticanju rasta novih ćelija. Neki gaje aloju kod kuće, kako bi osigurali uvijek spremnu zalihu lijeka za opekotine i ostale povrede.
Neven — Nevenovo esencijalno ulje se primjenjuje lokalno, za smirivanje opekotina i brže zarastanje rana. Kreme od nevena prodaju se po svim trgovinama zdrave hrane.
Gavez — Ovu ljekovitu biljku su još drevni Grci i Rimljani upotrebljavali za iscjeljivanje rana. U sedamnaestom vijeku, engleski travar Nikolas Kalpeper je preporučivao korijen gaveza za liječenje povreda, bolnih ili ranjavih mjesta i polomljenih kostiju. Gavez sadrži alantoin, jedinjenje koje pospješuje rast novih ćelija. Alantoin je aktivni sastojak nekoliko krema koje mogu da se kupe bez recepta, u slobodnoj prodaji, kao i brojnih preparata za kožu koji se dobijaju na recept.
Ima nekih kontroverzi koje okružuju gavez, jer su neki istraživači otkrili da on sadrži karcinogene kemikalije, kao i neke koje oštećuju jetru i mada možda i nije preporučljivo uzimati ovu biljku interno (to jest, gutati preparate napravljene od ove biljke) dok ove sumnje ne budu bolje proučene, sasvim je bezbjedno i vrlo korisno primjenjivati je lokalno (spolja) na rane.
Izvor: www.narodnilijek.com
