Dr. Slađana Velkov: “Meso se ne probavlja u našem stomaku, već raspada, što je uvod u mnoge bolesti”

Vjerovanje da su životinjski proteini superiorni u odnosu na biljne proteine datira iz 1914. godine kada su dva znanstvenika, Osborne i Mendel napravili eksperimente na miševima i utvrdili da miševi brže rastu kada jedu životinjske proteine. Kasnije je utvrđeno da je točno da miševi brže rastu, ali i da kraće žive te da oboljevaju od raka i drugih bolesti.

Dr Slađana Velkov / infobrcko.com

Bez obzira na to, generacije školske djece i doktora su pogrešno informirani da su nam meso, mlijeko i jaja neophodni kao izvori proteina. Iako je ovaj mit u ishrani odavno opovrgnut, nema nekih pomaka da se informira javnost, da je ono čemu su nas učili potvrđeno kao netočno.

Posljedice pogrešne prehrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih suvremenih bolesti i lako je vidjeti tko tu dobija, a tko gubi.

Piramida prehrane koju učimo u školama i koju znamo još od djetinjstva je pogrešna. Visoko proteinska prehrana je velika zabluda koja ozbiljno ugrožava naše zdravlje.

Prije svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, zato se meso uopće ne probavlja u našem stomaku već raspada, što je uvod u mnoge bolesti. Što se tiče mlijeka, sve bebe (kod životinja i ljudi) piju mlijeko, a kad dobiju zube počinju žvakati hranu. Mi smo jedina vrsta koja i poslije toga uzima mlijeko i mliječne proizvode i to mlijeko koje je dizajnirano za druge vrste i potpuno neprikladno za ljudsku upotrebu.

Slikovito, kravlje mlijeko je dizajnirano da od teleta napravi kravu od pola tone što nije slučaj s nama, jer su naše potrebe za proteinima mnogo manje. Naše tijelo poslije treće godine života smanjuje polako produkciju enzima koji vare mlijeko.

Proteine dobijamo probavljanjem hrane, ali naš organizam, također reciklira proteine kroz razlaganje izumrlih stanica. Oni zatim cirkuliraju kroz organizam krvlju i limfom i koriste se po potrebi. Nije potrebno jesti meso, mlijeko ili jaja da bismo dobili potrebne proteine. Kako bik ili slon dobijaju proteine? Sjetite se koliko mišića imaju.

Kao što jake kosti ne ovise od kalciju, već o tome koliko se tijelo kreće i opterećuje kosti, tako i jaki mišići ne ovise o unosu proteina, već o naporu kojima su izloženi. Mišići postaju veći tako što pri velikim naporima dođe do pucanja mišićnih vlakana koji se onda obnavljaju i na taj način dođe do njihovog uvećavanja. Velike doze proteina će prilikom razlaganja osloboditi toksične količine azota u krvi, koji će se zatim akumulirati u mišićima i izazivati kroničan umor. Potrebno je ojačati mišiće i poboljšati njihov tonus, ali ne i pretjerivati. Kod djece u rastu i kod povećanih umnih napora može se povećati dnevna doza proteina za 10-15 g dnevno. Zeleno lišće, koštunjavo voće, klice i sjemenke su jako bogate proteinima.

Dr. Jaffe s Kalifornijskog Univerziteta u Barkleyju, je istraživao djelovanje dijete bez životinjskih produkata na nekoliko generacija djece i odraslih. Dok današnje dijete bazirane na životinjskim produktima sadrže i do 150 g proteina dnevno, Dr Jaffe je ispitanicima davao 24-33 g proteina dnevno. Nitko od ispitanika nije imao nikakve znake nedostataka proteina niti bilo kojih drugih hranjivih tvari. Svi su bili u odlična zdravlja! Dr. Max Rubner, direktor Higijenskog Instituta berlinskog Univerziteta, poslije svojih opsežnih istraživanja, također tvrdi da nam je potrebno samo oko 28 grama proteina dnevno.

Naime, čovjek može akumulirati oko 30 g proteina dnevno u tijelu. Sve što je više od toga odlazi u jetru i pretvara se u kiselinu koja se vezuje za kalcij iz kostiju i izbacuje se preko urina (proteinom izazvana hypercalciuria – gubljenje kalcija preko urina) i na taj način nastaju problemi s kostima. Ako jedemo raznovrsno voće, povrće, koštunjavo voće, sjemenke i klice, vrlo lako ćemo uzeti dovoljne količine proteina, a i drugih hranjivih tvari.

Aminokiseline su građevni elementi proteina. Dijelimo ih na esencijalne i neesencijalne. Nije potrebno kombinirati žitarice i grahorice u jednom obroku ili u jednom danu da bi unijeli sve esencijalne aminokiseline. U biljkama imamo zastupljene sve aminokiseline i naše tijelo ima sposobnost da ih akumulira nekoliko dana za buduću upotrebu. Također, ima dosta voća i povrća koje sadrže sve aminokiseline, kao što su: banane, datule, orasi, bademi, suncokretove sjemenke, kupus, brokule, mrkva i druge. Znači, treba jesti raznovrsno voće, povrće, koštunjavo voće, sjemenke i klice koje će nas snabdjeti sa svim esencijalnim i neesencijalnim aminokiselinama kao i svim ostalim hranjivim tvarima koje su nam potrebne. Naravno, treba ih jesti sirove jer se kuhanjem aminokiseline oštećuju.

Izvor: Dr. Slađana Velkov / infobrcko.com