Status jedne mame uzburkao društvene mreže: Daj mi, Bože, MOZGA da svom djetetu dozvolim da bude dijete!

Jedna mama iz Banjaluke je prije nekoliko dana, iznervirana zahtjevima koje roditelji postavljaju svojoj djeci, na Fejsbuku napisala svoj komentar. Mnogo važnih poruka je u njemu. Pročitali smo ih, a onda pitali dječjeg psihologa koje rješenje je najbolje za djecu.

Foto: Ilustracija

“Eno neka majka u nekoj grupi pita da li da dijete od godinu i po vodi na engleski.

Zasvrbi me tastatura, krenem da odgovorim i shvatim da je većina majki podržala i neke su u fazonu da će one svoju bebu s 16 upisati već kod te neke Helen, jer je to baš super.

A ja samo vidim velika očekivanja postavljena pred te male glave.

Vidim breme vanškolskih aktivnosti, prije nego što nauči reći riječ “škola” koje ponese tako maleno, guzlasto.

Ja samo vidim sebe koja sam morala imati sve petice, ne na kraju škole, već i u dnevniku. Nije mi to nikad niko tražio, ali sam znala da to tako treba, jer je to moj JEDINI NAČIN da im vratim što su tako divni prema meni. Psihologija, znam.

Ja samo vidim sve te zaboravljene igre i igračke, vidim tu zaboravljenu, blagorodnu dosadu koju više niko ne ferma ni pet posto.

Oprostite mi, ali ja samo vidim roditelje koji u isto vrijeme pokušavaju da stvore prostor za sebe same koji uglavnom provedu skrolujući i paralelno pokušavaju da sve dijete učine USPEŠNIM.

Ta prljava, buđava, toliko puta sažvakana pa pljunuta riječ. Uspješan.

Uspješna.

Po čijim mjerilima? Kome?

Kojom mjernom jedinicom izmjereno? S kim, s čim upoređeno, kome servirano?

Daj mi, Bože, mozga da svom djetetu dozvolim da bude dijete.

I daj mi pameti da ne komentarišem način odgoja drugih roditelja jer ne bih da neko moje komentariše”, poručila je mama čije su riječi izazvale veliku pažnju na društvenim mrežama.

Poslije njenog komentara postavila su se pitanja da li je pogrešno da se djeci od najranijeg uzrasta nameće toliko obaveza, da se zapravo mnogo očekuje od njih.

“Podržala bih stav ove mame da dijete treba da bude dijete. Djeca treba da se igraju, da trčem da budu na svježem vazduhu. To u predškolskom više odgovara zdravom razviju mališana nego učenje”, kaže za “Ženu” Ana Borković, psihoterapeut.

Kako dodaje, drugačiji potezi roditelja ne mogu ni da (osim u ekstremnim slučajevima kada se od djeca previše zahtjeva) nanesu šteti djeci, ali je važno još jednom podvući da časovi engleskom sa 16 mjeseci nisu neophodni.

“Nije bez razloga za polazak u školu određena sedma godina, u tom periodu djeca mogu da se nanose sa tom vrstom znanja, odnosno sa obavezom da treba da nešto nauče”, ističe naša sagovornica.

Kada su u pitanju prevelike želje roditelja, naglašava da oni najčešće nemaju loše namjene, da svako od njih različito određuje formulaciju “uspješno dijete”.

“Za nekoga je to dijete koje se igra, za drugog dijete koje uči, ali roditelji treba da poštuju godine djeteta, sve dođe u svoje vrijeme”, poručuje Ana.

Izvor: zena.blic.rs