Objavljeno: 18.02.2018 u 10:47 | Featured | Komentara:

POTRESNA ISPOVIJEST DANIJELE IZ LESKOVCA KOJA JE POBIJEDILA RAK: Bila sam nepokretna, ljudi su bježali od mene kao da sam ZARAZNA, ALI NISAM ODUSTALA!

Advertisement

LESKOVAC – Imala je samo 11 godina, petice u dnevniku, a smješila joj se i sportska karijera, kada je na rutinskom pregledu otkriveno da ima akutnu leukemiju. Sada ima 25 godina, asistent je na fakultetu i sprema se da upiše doktorske studije.

danijela

Kako prenosi Jugmedia, riječ je o Danijeli Pavlović iz Leskovca, djevojci koja je posljednjih godina stalni posjetilac akcijama NURDOR-a, koja nasmijano i hrabro poziva na humanost i pomoć djeci oboljeloj od raka, istovremeno tražeći da se sjetimo onih malih heroja koji nisu više sa nama.

“Bila sam atletičarka i spremala se da igram za reprezentaciju. Zdrava kao drijen, nikada me ništa nije boljelo. Na rutinski sportski pregled se nisam ni obazirala. Ali odmah poslije pregleda mi je rečeno da imam akutnu leukemiju – rak. Bio je to za mene šok, kao grom iz vedrog neba, posebno za moje roditelje, što mi je bilo veoma teško“, počinje svoju ispovijest ova ljupka Leskovčanka za Jugmediu.

Krenula je bitka za život, najprije u Tiršovoj u Beogradu i nastavak terapije na Hemato-onkološkom odjeljenju u Nišu.

“Bilo je i velikih kriza, jednog momenta sam bila nepokretna, pa sam ostala bez kose. Možda mi je, ipak, najteže palo to nerazumijevanje od strane okoline, drugova… Svi su se bukvalno plašili i pomijerali od mene kao da sam zarazna. Teško su mi padala i zabrinuta lica roditelja i to što su ponekada nesvjesno pokazivali strah od moje smrti. Samo sam ja znala da ću preživjeti i negdje taj pozitivni odnos, čini mi se, pomogao je”, dodaje ona.

Iako je poslije povratka u školske klupe uložila veliki napor da savlada propušteno, redovno se borila za dobre ocjene u indeksu na ekonomskom fakultetu i master studijama, ova mlada Leskovčanka život gleda drugačijim očima za razliku od mnogih njenih vršnjaka.

“Lijepo je biti uspješan, dobar u onome što radiš, ali to je nešto što mi nije prioritet. Najvažnija je sreća koju osjetite što su svi oko vas živi i zdravi, a srećnom me čini i sam osmijeh ljudi, ponajviše taj osmijeh koji mnogima nedostaje”, kaže Danijela.

Tokom dvogodišnjeg liječenja stekla je prijatelje u nesreći. Drugove i drugarice sa kojima se i danas druži ili čuje.

“To su neraskidiva, vječna prijateljstva. Stekla sam prijatelje za cijeli život. Neraskidiva veza, jer znamo šta smo preživljavali u najtežim trenucima i bili smo velika podrška jedni drugima. Nažalost ono što je za mene bolno to je što sam ostala bez puno prijatelja. Neki nisu dobili tu borbu i to je jedna bolna tačka kada se vraćam unazad”, objašnjava Leskovčanka.

Danijela je već 10 godina volonter NURDOR-a, čiji su joj članovi preko socioloških i psiholoških radionica pomogli da ne padne u duhovnu krizu i da se kasnije što brže vrati normalnom životu.

“Ta podrška je, osim terapije, nešto najvrednije što se dobije. A ja sam prošla kroz jednu veliku životnu lekciju koju želim da podijelim i sa bolesnima i sa zdravima, da probudim humanost i razumijevanje, da djeci pokažemo da rak nije zarazan, da se bolesna djeca ne diskriminušu, da cijela zajednica otvori svoje srce za njih“, dodaje Danijela koja je sa 13 godina pobijedila zlokobnu bolest.

Izvor: jugmedia.rs

loading...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: