Smrt na dnu mora: Ugušili su se u metalnom grobu
Sredinom ožujka u bazi su postali zabrinuti jer je K-129 propustila dvije uzastopne prijave za javljanje. U trećem tjednu u ožujku komunikacije nije bilo te je tad organizirana potraga za nestalom podmornicom. Nakon desetak dana traganja Sovjeti su uz veliki napor uzaludno tražili podmornicu. Ostalo im je samo proglasiti da je podmornica s posadom nepovratno izgubljena. Sovjeti tad nisu raspolagali sofisticiranim podvodnim prislušnim uređajima, pa zbog toga nisu mogli pronaći podmornicu.
No s druge strane, neprijatelji Sovjeta u Hladnom ratu, Sjedinjene Američke Države, imale su podvodne prislušne uređaje. Naime, u kolovozu 1968. godine ti uređaji su zabilježili eksploziju na 37. stupnju sjeverne geografske širine u blizini 180. meridijana, na simboličnoj granici Istoka i Zapada. Kako su Sovjeti, da ne ispadnu nesposobni, podmornicu proglasili izgubljenom, Amerikanci su odlučili dočepati se vrijednog plovila.
Htjeli su se dočepati podmornice iz obavještajnih razloga. Početkom kolovoza na dubini od oko 4900 metara podmornicu je identificirala američka podmornica USS Halibut sjeveroistočno od Havajskoj otoka Oahua u Pacifičkom zaljevu. Pronašli su sovjetsku podmornicu pomoću robotskih kamera s daljinskim upravljanjem.
Na sam zahtjev Pentagona CIA je krenula u šestogodišnju misiju vrijednu čak 800 milijuna dolara. Naime, uz pomoć Howarda Hughesa, ekscentričnog milijardera, i njegove navodne želju za izvlačenjem ruda iz morskih dubina, krenuli su u Projekt Azorian, jednu od najskupljih i najtajnijih operacija Hladnog rata. Tim inženjera dizajnirao je brod Glomar Explorer, a njegova gradnja počela je 1972. godine. Dugačak je bio 189 metara i težak 57.000 tona.
Kad su riješili konačni inženjerski problem, koji je bio ogroman, došli su do problema kako će objasniti činjenicu da imaju ogroman brod koji će se usidriti nasred Pacifika na mjestu na kojem se brodovi inače baš i ne zadržavaju te također će biti smješten ne tako daleko od mjesta na kojem su Sovjeti izgubili podmornicu. Trebao im je jako dobar paravan. Nekome od obavještajaca pala je na pamet ideja o izvlačenju ruda iz morskih dubina.
Bilo bi, znači, uvjerljivo da bi netko mogao to raditi, ali CIA se nije mogla obratiti bilo kojoj kompaniji jer, ako bi to bila neka javna kompanija, morali bi dioničarima te kompanije objasniti što rade. Ovdje nastupa Howard Hughes, ekscentrični milijarder koji je već surađivao s CIA-om. On je bio savršeno osmišljen lik za tu ulogu. Tad je izvlačenje ruda iz morskih dubina bilo nešto sasvim novo, a napraviti brod koji je toliko skup i potrošiti još puno novca na samo izvlačenje podmornice, to nije bilo uvjerljivo.
No u slučaju Hughesa je. Jer tad su ljudi pričali: “Pa da, taj je lud. On je izradio niz zrakoplova, pa i ‘Spruce Goose’, drveni avion koji nije poletio”. Tako da je paravan bio toliko uspješan te su ljudi u njega godinama vjerovali.
Prva misija 1974. godine pomalo je bila uspješna jer su neki dijelovi podmornice izvučeni na površinu.
Tako su tad izvukli dio optičke-elektroničke opreme, sve šifre, kodove i uređaje za šifriranu komunikaciju, nova sovjetska torpeda s nuklearnim bojnim glavama, i u to doba najnovije sovjetske nuklearne krstareće projektile SS-N-5 SERB. Nakon temeljitog pregleda raketa SS-N-5 SERB, zaključeno je da Sovjeti, zahvaljujući jedinstvenom sustavu lansirnih cijevi, mogu ispaljivati projektile, kao i druge tipove balističkih nuklearnih raketa u salvama, za razliku od Amerikanaca i zapadnih saveznika, koji su svoje nuklearne balističke rakete ispaljivali iz podmornica u razmacima od 50-55 sekundi. CIA ovdje nije stala.
Već su 1975. godine planirali novu operaciju. No propala je jer je tajni plan iscurio do novinara. Naime, 1974. godine u Summa Corporation, u vlasništvu Howarda Hughesa, provaljeno je, a lopovi su tad ukrali četiri kutije dokumenata. Među dokumentima nedostajao je dopis o svim anketama Projekta Azorian. Ubrzo nakon toga, nepoznati muškarac kontaktirao je policiju u Los Angelesu. “Imam dokumente te tražim 500.000 dolara da ih vratim vlasniku”, kazao je policiji.
Pokušavajući zaključiti je li lopov doista imao dopis koji nedostaje, CIA je obavijestila FBI o tome. FBI je tad prenio informacije policiji, koja je pitala posrednika je li lopov bio u posjedu. Neposredno prije druge planirane misije spašavanja, Los Angeles Times objavio je izvješće navodeći kako su “izvješća koja cirkuliraju među lokalnim policijskim službenicima” naznačila da je Howard “sklopio ugovor s CIA-om kako bi podigao potopljenu rusku nuklearnu podmornicu iz Atlantskog oceana…
Reakcije javnosti bile su očekivane – šok i zaprepaštenje nastalom situacijom te tad neshvatljivom reakcijom američkih vlasti u kojoj su išle izvlačiti podmornicu i “spašavati” pomorce. Ono što je uslijedilo bilo je još više začuđujuće. Prilikom potrage za podmornicom i njezina izvlačenja nađena su tijela šest sovjetskih mornara. Prema vojnopomorskom običaju, položena su u more sa svim počastima, uz zvuke sovjetske himne. Na olupini je nađena i zastava Crvene flote sa srpom i čekićem.
Vijorila se na pola koplja uz američku zastavu. Zašto je smrtnom neprijatelju iskazana takva čast? I to mornarima s podmornice koja je bila sagrađena s jedinom svrhom – da u slučaju potrebe dezintegrira gradove na američkom tlu.
Izvor: express.hr
