Smrt na dnu mora: Ugušili su se u metalnom grobu
Usprkos vrhunskoj tehnologiji, podmornice su i dalje tek jedan krivi korak udaljene od sigurne smrti za mornare
Argentinsko ministarstvo obrane objavilo je da je sedam neuspjelih satelitskih poziva za koje vjeruje da su došli iz nestale podmornice zabilježeno u subotu što bi mogao biti znak da posada plovila pokušava uspostaviti kontakt.
Argentinska podmornica ARA San Juan s 44 člana posade nestala je u petak 430 kilometara od obale, dok je plovila iz luke Ushuaia prema bazi u Mar del Plati.
Vlasti su posljednji put imale kontakt s podmornicom u srijedu, piše Hina.
Mornarica smatra da pozivi “ukazuju na to da posada pokušava uspostaviti kontakt” i dodaje da će pokušati otkriti izvornu lokaciju poziva.
Pozivi za koje se smatra da potiču s podmornice ARA San Juan trajali su između 4 i 36 sekundi rano ujutro i kasno poslijepodne u subotu, priopćilo je ministarstvo.
Argentinske vlasti rekle su da zasad nije potvrđeno da pozivi dolaze s podmornice, ali da je to trenutna hipoteza.
Predsjednik Argentine Mauricio Macri rekao je na Twitteru da će Argentina koristiti sve domaće i međunarodne resurse neophodne za pronalazak podmornice.
Za njom trenutno traga deset argentinskih ratnih brodova, britanski brod i dva američka zrakoplova. Pomoć su ponudili i Brazil, Čile, Urugvaj i Južnoafrička Republika.
Potragu za podmornicom otežavaju jaki vjetar i visoki valovi.
Podmornice su svojevrsni podvodni lijesovi. Stotine mornara zatočeno je desecima metara ispod površine vode i jedino što ih dijeli od sigurne smrti je čelični trup. Shvatili su to i ruski mornari na prijelazu milenija.
U Seizmološkom zavodu na Aljasci igla je neočekivano skakala. Na prvi pogled, znanstvenici su mislili da se radi o prirodno nastalom potresu. Bilo je očito da je potres negdje daleko. Bio je jak: 4,2 stupnja po Richteru. Ona vrsta potresa koja skida slike sa zidova. Prava je istina, međutim, bila daleko brutalnija.
Tisućama milja dalje tijekom vojne vježbe dogodile su se dvije ogromne eksplozije na ruskoj podmornici. Podmornica pod nazivom Kursk plovila je uz obalu Rusije i Finske i u sekundi je eksplodirala, te potonula s kompletnom posadom od 118 ljudi.
Što se točno dogodilo tog 12. kolovoza 2000. ostalo je nepoznato. Vjerovalo se da je podmornica nosila bojeve glave što je dalo dosta prostora teorijama zavjere. Najveći broj mračnih misterija Kurska povezano je s pokušajem zataškavanja prave istine.
U to su vrijeme ruske vlasti optužile SAD i Veliku Britaniju da su špijunirale njihove vojne vježbe, toliko blizu da su se oni zabili u podmornicu. Amerikanci su, pak, uzvratili kako mora da Rusi taje neko novo smrtonosno oružje koje je izazvalo takvu eksploziju.
Šesnaest godina kasnije, prema pisanju Ozyja, prevladava mišljenje da podmornica Kursk ipak nije prevozila najmodernije oružje, nego stare podvodne rakete punjene HTP-om, supstancom koja je još od 50-ih godina prošloga stoljeća bila zabranjena. Dogodi li se da HTP procuri na druge dijelove raketa dolazi do brze kemijske reakcije koja uzrokuje smrtonosnu eksploziju.
To se prema rezultatima službene vladine istrage najvjerojatnije dogodilo i tijekom prve eksplozije na Kursku, koja je podmornicu i poslala na morsko dno. Sljedeća eksplozija, ona koju je registrirao seizmograf na Aljasci, dogodila se kada je podmornica udarila o morsko dno čime je pokrenula preostale rakete. Većina posade umrla je u roku od nekoliko minuta. Njih 23 preživjelo je gotovo četiri sata, ali nisu se mogli spasiti jer su bili zarobljeni.
Poručnik Dimitri Kolesnikov prije no što su se na podmornici u potpunosti ugasila svjetla uspio je na brzinu napisati: „Kompletna posada iz dijelova šest, sedam i osam preselila se u deveti dio. Ovdje nas je 23. Nitko od nas ne može izaći van“. Zapis, kao i poruku za njegovu obitelj, pronašli su ronioci kada su iz ostataka podmornice izvlačili njegovo mrtvo tijelo.
Nisu Rusi bezrazložno odbijali pomoć ostalih država pri izvlačenju nove podmornice. Tijekom Hladnog rata naučili su koliko su daleko Amerikanci spremni ići da bi zgrabili modernu sovjetsku tehnologiju. Sovjetska podmornica K-129 bila je u sastavu sovjetske Pacifičke flote. To je bila jedna od šest strateških podmornica koje su bile naoružane balističkim raketama. Pod zapovjedništvom admirala Viktora A. Digala isplovila je u siječnju 1968. iz baze na Kamčatki, polutoku na ruskom dalekom istoku. Podmornica na dizelski-električni pogon s 98 članova posade isplovila je u redovnu i rutinsku kontrolu. Dana 5. ožujka 1968. podmornica je izronila kako bi javila matičnoj bazi da je sve u redu. Javili su se i nastavili patrolirati.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Izvor: express.hr
