PARANORMALNE MISTERIJE U BEOGRADU: Jednu noć, dok sam spavala, osjetila sam kako neko liježe pored mene…

Priče o kojima se malo govori a dogodile su se. Svi akteri su ubjeđeni da je bilo baš tako a vi procijenite da li je to fikcija.

Foto: Ilustracija

– Djevojka i ja smo jedno veče izašli u grad sa njenom najboljom drugaricom, njenim dečkom i još par ortaka. Mi smo u Jerkoviću, pa nas je mrzilo da se vraćamo u 4 ujutru kući, a i da plaćamo taksi. Odlučili smo da prespavamo kod njene drugarice, pošto je stan predratni, ogroman, a ona je tu živjela sa sestrom koja je otišla kod dečka u Novi Sad na vikend.

Elem, spavali smo, i ja sam u snu osjetio kako me djevojka oralno zadovoljava. Naravno, počeo sam da se budim sa ogromnim kezom oko glave, međutim, kad sam pogledao dole ugledao sam najstrašnije žensko lice na svijetu i istovremeno shvatio da moja djevojka mirno spava pored mene.

Ta djevojka je imala iskrivljeno lice, prebijelo, crne oči, dugu tamnu kosu i bijelu spavaćicu. Počeo sam da vrištim a ona se hitro sklonila i iskočila kroz prozor. Otrčao sam do prozora da vidim gdje je, međutim, nikoga dole nije bilo. Bio sam prestravljen, a vidite me ja imam 190 cm, 90kg, treniram džudo, rijetko šta mene uplaši.

To popodne smo zvali vlasnicu da pitamo da li se u tom stanu desilo nešto čudno na šta nam je rekla da je tu davno živjela porodica čije se kćerka bacila sa prozora, ispričao nam je Marko P.

– Uselili smo se u kuću u Mirijevu koja je bila porodična kuća porodice koja je migrirala u Kanadu. Kuća je sjajno održavana, nismo imali nikakve zamjerke kada smo se uselili. Cijena je isto bila prilično povoljna, počela je priču gospođa Marta S.

Moj sin, kćerka, muž, ja i Fića (to nam je kuče) smo tu živjeli dobrih godinu dana prije nego što je išta čudno počelo da se dešava. Muž je uvijek radio noćnu smjenu, tako da smo nas troje bili jedini tu. Muž je uvijek zaključavao kapiju prije nego što krene na posao.

Jedno jutro, sin je došao kod mene i rekao mi da već noćima ne može da spava, da osjeća kao da mu nešto cijele noći stoji na grudima i ne da mu da diše. Mislila sam da je uplašen zbog prijemnog koji je trebalo da polaže, da je malo upao u anksioznost.

Međutim, noć, dvije poslije toga me je probudio kćerkin vrisak, utrčala sam u njenu sobu, vidjela je kako sklupčana sjedi u ćošku kreveta i upire u mrak govoreći “mama, tamo je, tamo je, reci joj da ide, tamo je“, “ko je tamo?”, pitala sam je, na šta mi je rekla “teta što me obilazi svako veče pred spavanje… inače nije ovako ljuta”.

Brže sam upalila svjetlo, nikoga nije bilo. Pričala sam sa kćerkom, ubijedila je da je sve bio samo loš san. Nekoliko noći kasnije, ostali smo budni do nekih 2 poslije ponoći, gledali film. Čuli smo škripu kapije i Fiću kako laje. Pomislili smo da je provalnik, i otrčali do vrata.

Međutim, nikog nije bilo, samo je Fića stajao kraj kapije i lajao u prazno, u nešto. Sve sam ispričala mužu, rekao je da pozovemo policiju sljedeći put, ako bude toga.

Narednih 5, 10 noći smo bili mirni, ali smo se svako jutro budili i pronalazili kapiju širom otvorenu. E, onda je počeo haos. Ja sam počela noću da osjećam davljenje, kćerka je vrištala, sin i dalje nije mogao da spava. Bio je opšti haos. Budili smo se preplašeni, izmučeni, u modricama, cijelu noć nas je uznemiravao neki bebeći plač.

Policija se za ovakve stvari ne zove. Zvali smo jednu vidovitu ženu iz komšiluka koja je počela da se trese i plače čim nam je ušla u kuću. Rekla nam je da osjeća jako prisustvo mrtve porodice ovdje. Muž, beba i majka. Rekla nam je da izađemo iz kuće i da je ostavimo nasamo. Pozvala nas je unutra poslije sat, dva, mada se činilo kao vječnost. Ovo je bilo prije 10 godina, a svega se sjećam kao juče da je bilo.

“Ostavićete u dnevnoj sobi na prozoru vode, šećera, upalite jednu cigaru, isto. I kada to uradite, recite im “Uzmite, poslužite se, i idite” i idite da spavate.” Tako smo i uradili, tu noć smo svi divno spavali. Ujutru kad smo se probudili, vode u čaši nije bilo, kao ni kockica šećera. Cigara je bila dogorjela skroz, a pepeo nije pao, samo je stajao tako. Sve smo sklonili i od tad nismo više imali problema, zaključila je Marta.

Kada sam se razvela od muža, preselila sam se iz kuće na Brdu gdje smo živjeli u stan u gradu, na Zelenjaku. Nije bio naročito velik. Prethodna vlasnica je umrla, stan su izdali jako brzo potom i djelovalo mi je idealno da se tu uselim. U početku je sve bilo sjajno, međutim, poslije nekog vremena su počele da se dešavaju čudne stvari, priča nam Slobodanka K.

Stvari bi bile na nekom drugom mjestu iako znam da sam ih spustila negde drugdje. Često bi se vrata otvorila sama. Čuli su se koraci svuda po stanu, lupkanje sudova i vrata. Postajalo bi na momente toliko hladno u stanu da sam morala po dva, tri džempera da obučem, a imam centralno grijanje.

Prvo sam mislila da je od autobusa i drugih vozila koji prolaze ulicom ili da mi se zvuci pričinjavaju. Jednu noć, dok sam spavala, osjetila sam kako neko leže pored mene. Osjetila sam toplotu i težinu tela, ali nisam smjela da otvorim oči.

Čitala sam u sebi oče naš, mislila sam da će srce da mi iskoči. Poslije nekog vremena, kad je već krenulo da sviće, to nešto se sklonilo. Odmah sam ujutru zvala popa da mi osvešta stan i iselila sam se vrlo brzo poslije svega, priča nam Slobodanka.

– Bila sam jako mala i mnogo sam se plašila duhova i natprirodnih bića, nikad nisam smjela da ostanem sama. Gajena sam u religijskom duhu ali smo u ulici imali druga koji nam je stalno pričao o duhovima koji žive kod njegove bake na selu. Jedno jutro sam se probudila, imala sam oko 4, 5 godina i svega se sjećam.

Niko nije bio u kući, počela sam panično da trčim kroz kuću i tražim mamu, nigdje je nije bilo. U jednom trenutku sam toliko jako jecala da zamalo nisam počela da se gušim. A onda sam čula glas, divan, ženski, kao iz crkve.

Pitala me je “Dušo, zašto plačeš?”, “Plačem jer mi nema mame”, odgovorila sam. “Ne brini, ja ću te čuvati dok mama ne dođe.”, rekao mi je glas i istog trenutka sam se smirila, prestala da plačem i osjetila sam neku divnu blagost.

Kraj prozora sam vidjela ženu u tamno braon haljini, visoku, možda dva metra. Mama se vratila kroz koji minut,i nije mi vjerovala, ali sam ja tražila da odemo u crkvu. Pop je mami rekao da me ne ismijava, i da sam blagoslovena ako sam to vidjela. Rekao nam je da je to bila Sveta Petka, ispričala je Marija K.

Izvor: webtribune.rs