Konačno sam upecala ZEMUNCA na kog se loži pola grada: Poslao mi je ovu sliku, a kad sam je ZUMIRALA I VIDJELA OVO, odmah sam izbrisala njegov broj
Konačno se i meni sreća osmijehnula – mjerkala sam ga mjesecima i mislila da je totalno van moje lige. Tip ima tijelo Apolona, a ostatak me baš i nije nešto interesovao. I taman sam mislila da od toga nema ništa, a macan je sam meni došao.
I tako, razmijenimo brojeve i krenemo da se dopisujemo. Danima sam čekala da me pozove da konačno izađemo, međutim, uporno se zadržavao na ćaskanju.
Taman da dignem ruke, kad stiže meni poruka i objašnjenje što nema poziva za izlazak – frajeru je noga u gipsu. Taman odahnem, međutim, onda bolje pogledam sliku i primjetim jednu stvar.
Ako ste imali problem da primjetite, evo o čemu se radi.
Jednom od najvećih frajera, tipu koji iz teretane ne izlazi ni danju ni noću, iz gipsa vire prsti sa savršenim frenčom.
U totalnom šoku, zumiram još malo i shvatam da me oči uopšte ne varaju. Pitam njega, u nadi da će se naći neko razumno objašnjenje.
- Ovo ti je frenč, a? – kažem uz smajlića, očekujući čudo.
- Da, što pitaš? – kaže mrtav hladan.
I tada sam izbrisala njegov broj. Zovite me kako hoćete – primitivnom, zatucanom i ostalo, ali ne dozvoljavam da moj frajer ima bolje nalakirane nokte od mene.
Izvor: zena.blic.rs