Objavljeno: 14.11.2017 u 14:11 | Regija, Vijesti | Komentara:

STATUS BEOGRAĐANINA ZBOG KOGA SVI PLAČU: Naišao sam na GLADNOG DJEČAKA, obučenog u ŠORTS PO ZIMI…

Jedan Beograđanin je prepričao scenu kada je na Novom Beogradu po hladnom danu, naišao na gladnog dječaka u šortsu, a njegova priča je rastužila mnoge.

 Foto: dnevno.rs/kolaž

Foto: dnevno.rs/kolaž

Priču koju je na svom Fejsbuku napisao Vladimir Dragićević prenosimo vam u cijelosti.

Stanem na Novom Beogradu da kupim sinu sladoled, kad kod mjesta za poručivanje stoji mladić, ne više od 15-16 godina, u šortsu, a napolju duva li duva, provo pomislih ide sa nekog basket, jer je poprilično visok, ali kada sam stao priđe kolima i pita da li imam da mu dam nešto sitno.

U momentu mi se steže grlo i jedva mu rekoh da mu ne mogu dati pare ali da mu mogu kupiti da jede, blagi osmijeh i prihvatanje sa njegove strane. Kupim mu obrok i dam, sada već širi osmjeh na njegovom licu i iskrena zahvalnost sa dječačkog lica.

Krenemo kući i na momenat mi bi drago što sam mu kupio da jede, ali sekund kasnije se steže srce. Zašto je na ulici, polugo, sam, možda nema šta da obuče, gdje da spava, možda nema nikoga…?!

Požurim kući ostavim D, pokupim par trenerki, dukseva, jaknu i brzo nazad.

Sada mi je još teže, da li ću ga naći, nije mi trebalo dugo, eto ga ide… Sam, tumara ulicom, prvo me obuze toplina, ali onda i zebnja šta će mi reći…

I sve se moje sumnje obistinile. Nema nikoga, momčić od 17god, živi sam na ulici, spava po ulazima zgrada, kaže u dom ne može, katastrofa druga djeca ga maltretiraju pa mu bolje ovako…

A ja nemam šta da kazem, nemam ni jednu riječ, ništa, samo idem pored njega i slušam, a grlo i srce se steglo.

Dođem do kola i izvadim sve što sam mu ponijeo, baš se obradovao, iskren osmijeh zahvalnosti, a meni jos teže, jedva izustim da li je još gladan, kaže nije, dovoljno mu je bilo ono sto sam mu kupio.

Je*em ti državu, sistem, političare, sve do jednog, i one prethodne i ove sadašnje! Je l dijete od 17 godina treba da šeta samo ulicom? Je l to sistem da živi od milostinje drugih ljudi? Jel to država koja brine o svojoj djeci?! A da zaboravih pa naša djeca se liječe SMS porukama! – zaključio je ovaj Beograđanin.

Izvor: dnevno.rs

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: