Objavljeno: 26.10.2013 u 16:02 | BiH, Vijesti | Komentara:

DJEČAK GOJKO (8): Skakao sam od sreće kad mi se tata vratio iz bolnice!

Gojko Đurić oduševio se što se njegov otac brzo vratio iz Beograda, a još više kad je otkrio da mu noga neće biti amputirana.

djecak-gojko-i-otac

BIJELJINA – Nema više suza i tuge

- Moj tata je dobro i noga ga više uopšte ne boli. Kad se vratio iz bolnice, ja sam bio presretan, skakao sam od sreće. Nisam mogao da vjerujem da će tako brzo da dođe kući.

Ovo je za Kurir ispričao Gojko Đurić (8) juče kad smo ga posjetili u selu Ljeljenča kod Bijeljine. Njegov otac Petar Đurić, koji je prije dvije nedjelje otišao na ortopediju na Banjici zbog povrijeđene noge, u srijedu se vratio i, kako kaže, noga mu neće biti amputirana.

Dobre prognoze

- Hvala Bogu, sve je uredu. Skinuli su mi fiksator, očistili rane i sad čekam da mi sve to zaraste, pa u decembru idem na operaciju. Mene noga više ne boli, poslije Beograda ja sam nov čovjek. Doktori kažu da će sve biti uredu poslije te operacije. Pomogli ste mi kao nikom… Pogledajte, ja sad mogu da dižem i pomjeram nogu, a ranije nisam mogao nigdje, suze su mi išle od bolova koje sam trpio – kaže Petar.

Mali Gojko nam se zahvalio i rekao da mu se život potpuno promijenio od kada smo objavili tekst o njemu.

Nova kuća

- Svi dolaze i donose mi poklone. Znate, uskoro će ovdje da nam grade veliku kuću, a ja jedva čekam da se moja soba završi. Hoćete da dođete da vidite kad se završe radovi? Ja ću moju sobu da obojim u plavu boju, a jedan zid će biti zelen – kaže Gojko.

On dodaje da mu više ništa ne nedostaje.

- Imam sve, i igračke, i hranu, i slatkiše… Evo, sad je i tati bolje – sa osmijehom na licu priča Gojko.

Podsjetimo, Gojkov otac Petar je prije godinu dana u šumi, cijepajući drva, slomio nogu i od tada je vezan za krevet, a njegov sin Gojko, koga je majka napustila, sam je radio sve kućne poslove.

gojko-duric-petar-duric

Navikao da živi bez nje

Gojko se juče poslije dužeg vremena susreo sa svojom majkom Cvetom, koja ga je napustila prije četiri godine.

- Išli smo da mu izvadimo pasoš, pa nas je ona čekala, jer je morala da da saglasnost. Prvo što je pitala bilo je otkud vam ta kola, a njih sam ja, inače, dobio od prijatelja na poklon. Poslije se nešto zaplakala, ali ja joj ništa ne verujem. Da je neka majka, nikad nas ne bi ostavila – kaže Petar.

Pomoć sa svih strana

Dok je Ekipa Kurira bila kod malog Gojka, ljudi iz različitih krajeva su dolazili i donosili poklone i novac porodici Đurić.

- Dolaze ljudi, donese i pare i poklone i hranu i svima smo mnogo zahvalni – kaže Petar.

Izvor: Kurir

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: