Objavljeno: 17.09.2017 u 10:39 | Lifestyle, Ljubav i Sex, Slike, Video | Komentara:

LJUBAV JAČA OD DROGE I STRASTI: ‘Čovjek u crnom’ i njegova princeza koji su dokazali da SRODNE DUŠE ZAISTA POSTOJE

12. septembra 2003. godine, umro je američki kantri muzičar Džoni Keš, “Čovjek u crnom”. Tokom 50-godišnje karijere najviše je pjevao o rudarima, nadničarima, osuđenicima, kaubojima… Ipak, njegov poslovni, ali još i više privatni život obilježila je veza sa pjevačicom Džun Karter čija mu je ljubav spasla život i, mnogi vjeruju, pružila konačan dokaz da srodne duše i te kako postoje!

dzoni-kesh (2)

“Postoji bezuslovna ljubav. Često čujete ovu frazu, ali ona je sa mnom i Džun tako stvarna. Ona me voli, uprkos svemu, uprkos onome što jesam i što sam bio. Ona je spasila moj život više nego jednom. Ona je uvijek bila tu, tu sa svojom ljubavlju, i to je ono što me je navelo da zaboravim bol mnogo puta. Kada postane mračno, kada svi odu kući i sva svijetla se ugase, tu smo ona i ja, jedno naspram drugog…”

Tako je Džon Keš, jedan od najuticajnijih američkih muzičara svih vremena, pričao o odnosu sa ženom koju je volio 35 godina, sve do njenog posljednjeg udaha. A onda je, na današnji dan, za njom otišao i on, jer bez Džun bilo je tako teško disati…

Najljepše ljubavno pismo u istoriji romanse

Šta ako srodne duše nisu iluzija? Šta ako nisu san? Šta ako zaista postoje i ako kada se spoje mogu da ispišu najljepšu priču o ljubavi i požrtvovanju, kompromisu, dobroti i vječnom divljenju za onog kog voliš?

Onda su Džoni i Džun Keš srodne duše u svom punom sjaju, duše čiju ljubav vrijeme ne briše i koja inspiriše, duše koje teže jedna drugoj toliko da se nisu srele, možda ne bi ni postale ono što jesu. Jer samo ujedinjene – duše Džona i Džun Keš mogle su da ispišu čudesnu priču o umjetnosti, i trajanju ljubavi uprkos krševima i lomovima, suzama i bolu, neprolaznim agonijama…

Možda je najbolje ovu priču početi ne iz početka, već pomalo bliže kraju. Možda je najbolje početi je pismom koju je slavni kantri muzičar 1994. napisao svojoj supruzi, a koje je proglašeno za najljepše ljubavno pismo u istoriji, onim koje odiše toplinom i jednostavnošću i isijava iskrenom ljubavlju.

“Srećan rođendan, princezo. Starimo i navikavamo se jedno na drugo. Isto razmišljamo. Čitamo jedno drugom misli. Znamo šta želimo bez ijednog postavljenog pitanja. Ponekad malo idemo jedno drugom na živce. Ponekad možda i jedno drugo uzimamo zdravo za gotovo.

Ali ponekad, kao danas, razmišljam o svemu i postaje mi jasno koliko sam srećan što sam život proveo s najboljom ženom koju sam upoznao. Još uvijek me fasciniraš i inspirišeš. Tvoj uticaj me čini boljim. Ti si predmet mojih želja i glavni razlog zbog kog postojim. Jako te volim.

Srećan rođendan, princezo

Džon”

“Čovjek u crnom” ove riječi napisao je gotovo četiri decenije nakon što je prvi put sreo djevojku anđeoskog glasa – Džun Karter iz popularnog sastava ‘Carter Family’. A, sreo ju je 1956. godine iza zavjese velike pozornice, koja je, kako se kasnije ispostavilo, za oboje bila sudbina…

Haljina nestašne i šarmantne Džun tada se zakačila za gitaru Džonija Keša, a ova nezgoda spriječila ju je da izađe na scenu kako bi započela svoj nastup, pa je bez stida i u šali viknula: “Ne mogu da izađem, prikovao me je Džoni svojom gitarom. Tako je snažan i čvrst njegov kaiš!” I dok je ona na kraju pocijepala haljinu i otrčala na pozornicu, Džon je ostao da gleda za njom – bespovratno očaran i zaljubljen. I to se više nikada nije promijenilo…

Ljubav koja je morala da sačeka

Međutim, njihova ljubav bila je osuđena da bude platonska bar još nekoliko narednih godina – Džoni je bio oženjen Vivijen, ljubavlju iz rane mladosti, a i Džun je bila u svom drugom braku… Međutim, podrška i prijateljstvo su svakodnevno rasli i bili su “osuđeni” jedno na drugo, jer Džoni je često nastupao sa sastavom “Carter Family” i spoj njegovog i glasa njegove drage Džun bio je dobitna kombinacija koja je osvajala svijet – zajedno, oni su činili savršenstvo na bini, stvarajući intimnu, gotovo hipnotišuću atmosferu.

Šezdesete su za Keša bile duge, teške i mučne – loš odnos i česte svađe sa suprugom, nemogućnost da ostvari ljubav sa Džun, traume iz djetinjstva, loš odnos sa ocem, ulazak u pakao narkomanije, problemi sa zakonom, otkazivanje nastupa zbog suvog grla uzokovanog amfetaminom, i na kraju razvod – činilo se kao da ovom vihoru nedaća nema kraja.

Zapravo, svjetlo na kraju tunela je sve vrijeme bilo tu, nagrada na kraju trnovitog puta čekala je Keša, i on je to, u dubini sebe, znao. Bila je to Džun, Džun koja ga je strpljivo čekala, podržavala i bodrila, koja je umjela da ga podstakne da postane dobar čovjek, čovjek sa manirima i stilom i istinski hrišćanin.

Zbog nje on je riješio da pokaže zube narkoticima i riješi da se oprosti od te gadne navike koja ga je polako rušila, od njega praveći “bijesno pseto” i promašenog čovjeka. Kupio je kuću daleko od velegrada, na obodu jezera, a Džun se sa majkom i ocem uselila kod njega i ovaj “neustrašivi” trojac bio je riješen da po svaku cijenu izbavi Džonija iz kandži narkomanije.

I u tome su uspjeli! Dilere su iz dvorišta tjerali sačmarama, zabranjivali su lažnim prijateljima da ga posjećuju, čuvali su ga od njega samog. Na koncu svega, poslije višemjesečne agonije, Džon je bio izliječen i spreman da život sagradi ispočetka.

“Parče raja” okruženo problemima

Tokom svih tih mjeseci on je Džun prosio nekoliko puta, ali ona je, nesigurna u njegovu rješenost da ostavi mračnu prošlost za sobom, odbijala. Uprkos pokušajima ove dostojanstvene dame da se odupre vezivanju, bila je to ljubav bez povratka i karta u jednom smijeru kupljena je istog trena kada su se upoznali, 12 godina ranije.

Na kraju lijepa pevačica rekla je “DA” 1968. godine kada ju je na jednom od zajedničkih nastupa Keš javno zaprosio.

Uvlačila mi se pod kožu. Brinula je o meni. Upravo je ona bila ta koja me je podstakla da se skinem sa droge. Bio sam izliječen te 1967, a već sljedeće godine Džun i ja smo se vjenčali – izjavio je slavni kantaautor jednom prilikom.

No, stupanje u brak bio je tek početak surove borbe – premda je ljubav Džun i Džonija svima djelovala kao bajka, ona je bila daleko od toga – zahtijevala je stalnu žrtvu i strpljenje, konstantne kompromise, neprestanu borbu sa njegovim “demonima” i njenom paranojom i ljubomorom… Ali, ipak jeste bila “njihovo parče raja”.

Oni su se, uprkos svim razmiricama, povremenim finansijskim poteškoćama, neprekidnom i nikada završenom borbom sa Kešovom narkomanijom, uzajamnim optužbama i teškim vremenima, neizmjerno se voljeli i nikada nisu prestali da vjeruju u dobrotu i magičnost jedno drugog.

Njihov sin, Džon Keš, izjavio je nakon smrti roditelja da je ta ljubav, teška i čarobna istovremeno, opstala najviše zahvaljujući dubokom i neprekidnom Džuninoj sposobnosti da u Džoniju vidi blistavog i veličanstvenog čovjeka, čak i kada je on bio u delirijumu ili prolazio kroz napade ludila i bijesa.

Ona ga je voljela bez pogovora i uslova, bez osude, uvijek sa razumijevanjem i divljenjem, i on nju još više – za neizmjernom zahvalnošću i nježnošću, a njihova ljubav otjelotvorila su i u predivnim riječima koje su upućivali jedno drugom i muzici koju su stvarali.

Ljubav bez kraja

dzoni-kesh (1)

Bili su zajedno 35 godina, sve do trenutka kada je Džun umrla 2003. godine, dok ju je Džoni držao za ruku u bolnici.

Da, volim Džun Karter. Volim je. Volim je i ona voli mene. Ali ona je sada postala anđeo, a ja to nisam. Ona je anđeo, a ja nisam – rekao je Keš nakon njene smrti.

Samo četiri mjeseca kasnije, u istoj toj bolnici, samo bez njene ruke da ga drži i čuva, “čovjek u crnom” napustio je ovaj svijet, “odletjevši” natrag u zagrljaj voljene žene…

Ali, prije toga, nije zaboravio da ostavi “testament” ovoj ljubavi. Dva mjeseca poslije smrti obožavane žene, na jednom od svojih posljednjih nastupa, u magnovenju i skrhan bolom, ali i pun ljubavi, jer ona ne prestaje kada neko “ode”, otvorio je svoju dušu publici: “Duh moje supruge Džun Karter, zasjenjuje i prekriva me večeras, njenom ljubavlju prema meni i mojom ljubavlju prema njoj. Mi smo povezani negdje između raja i zemlje. Ona je sišla nakratko iz raja, da me posjeti i da mi večeras pruži snagu i da me inspiriše, kao što je oduvijek to radila.”

Izvor: dnevno.rs

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: