Objavljeno: 09.09.2017 u 19:39 | Film, Showtime, TV, Video | Komentara:

A SAD ADIO LJUBIŠA! U jednom od posljednjih intervjua Samardžić otkrio ŠTA MU JE NAJVAŽNIJE U ŽIVOTU i pokazao zašto je bio VELIKI

Advertisement

Vijest o tome da je sinoć, posle duge i teške bolesti, u 81. godini života preminuo doajen srpskog i jugoslovenskog glumišta, reditelj i producent Ljubiša Samardžić, rastužila je i pogodila je čitav region. Poštovan i voljen umjetnik, a prije svega čovjek poznat po blagoj naravi i dobroti ostavio je neizbrisiv trag na području cijele bivše Jugoslavije.

ljubisa

Posljednjih godina Samardžić je malo pojavljivao u javnosti. U decembru 2016. primljen je u Klinički centar Srbije, gdje je imao operaciju na mozgu, nakon čega je pušten na kućno liječenje.

Biće upamćen kao jedna od najvećih zvijezda filmske i televizijske kinematografije velike Jugoslavije. Glumio je u nekoliko desetina filmova – Valter brani Sarajevo, Partizanska eskadrila, Sutjeska, Ljubavni život Budimira Trajkovića, Moj tata na određeno vrijeme, Tri karte za Holivud… Ostavio je nezibrisiv trag i u srcima TV gledalaca igrajući u serijama – Vruć vetar, Kuda idu divlje svinje, Policajac sa petlovog brda…

Nadimak “Smoki” dobio je zahvaljujući istoimenom liku kog je tumačio 1963. godine, u filmu “Peščani grad”, ali bio je i Šurda, Zis, Rok, Boško Simić…

Više od svega ovoga, od slave i popularnosti, Ljubiša Samardžić je važio sa dobrog čovjeka blage naravi, kojeg je publika voljela, a kolege poštovale.

U jednom od posljednjih intervju koje je dao, Ljubiša se osvrnuo na svoj život i karijeru i na pitanje o prvom što mu pada na pamet kad pomisli na sve što je prošao rekao – Bilo je rašta i roditi se!

Odrastao sam u čestitoj rudarskoj porodici, rano ostao bez oca, divio se majci, “tigrici“, koja nas je izvela na put sa mizernom rudarskom penzijom. A bilo nas je troje djece. Iz takvog djetinjstva shvatio sam da sirotinja nije najstrašnija stvar koja može da se desi u životu. Kako sam rastao sa svakodnevnim dramama kraj rudnika i kada su zlohudne sirene najavljivale zlo u jamama, bio sam opčinjen etikom, dobročinstvom i solidarnošću rudara i ubrzo sam shvatio smisao opstanka u životu. Na veliku sreću, ubrzo sam sreo svoju suprugu Miru, kojoj dugujem zahvanost za čestitost, instinkt i nesvakidašnju inteligenciju – rekao je Samardžić u intervjuu datom 2015. godine.

O tome kakav je čovjek bio svedoči i rečenica data u istom intervjuu kao odgovor na pitanje – šta je, po njegovom mišljenju, najvažnije u životu.

– Biti čovjek. Onaj koji ima riječ. Koji brani istinu i pravdu. Sjetite se da Biblija počinje riječima: “U početku biješe riječ” – tada je odgovorio Ljubiša Samardžić.

Svoje nagrade, diplome i priznanja poklonio je Jugoslovenskoj kinoteci februara 2014. godine.

Izvor: dnevno.rs

loading...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: