Objavljeno: 25.05.2017 u 11:06 | Lifestyle, Ljubav i Sex | Komentara:

Željela sam se*s na PRVOM SASTANKU: Te noći sam umalo UMRLA, a sa posljedicama živim i danas…

Znala sam samo da ćemo to veče imati se*s. I to sam znala kada mi je dodirnuo koljeno dok smo večerali. Oboje smo znali da jedva čekamo da stigne račun i da se bacimo na posao. Zato sam brže bolje pozobala svoju ‘ženstvenu’ salatu koju sam naručila jer, kao i svaka žena, nisam željela da udvarač otkrije da i ja imam potrebu za hranom.

Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija

Ni on ni ja nismo znali da ću za samo par sati ispovraćati tu salatu ispred njega golog, i to taman nakon što smo završili sa se*som. A poslije toga ću pasti u komu iz koje ću se probuditi poslije osam dana. Ali u tom trenutku, mislili smo samo na se*s.

Jedva smo se suzdržali u taksiju, a onda smo došli kod njega i konačno smo krenuli u akciju. A onda sam osjetila nekakav zemljotres, a lijevim okom vidjela sam samo nekakve svjetlucave krugove, što je prilično čudno jer je u sobi bio mrkli mrak. A onda sam osjetila nevjerovatan nagon za povraćanjem. Otkotrljala sam se sa njega direktno u kupatilo. Bila sam riješena da nam to ne pokvari ugođaj, pa sam se vratila nazad. Ponovo smo krenuli u akciju, ali onda mi je ponovo bilo muka. I povratila sam pored njega. U tom trenutku sam se slomila i počela da mu se izvinjavam dok me je on mazio po kosi i govorio mi kako sam se*si. Naravno, ovaj dio ja dodajem jer pojma nemam šta se zaista dogodilo jer sam u to vrijeme bila duboko u nesvjesti.

Ono što se definitivno dogodilo je da je bio van sebe od straha. Moju adresu sigurno nije znao jer smo se upoznali tek prije nekoliko dana. Tako nikada neću saznati kako je tačno došao do nje i pozvao moju cimerku kako bi mu rekla podatke koje smo morali da ostavimo u bolnici.

I dan danas ja pokušavam da sklopim slagalicu i ukapiram šta se sve te noći desilo. Ljekari su me u početku uvrstili u još jednog drogiranog i pijanog studenta. Tek kasnije shvatili su da to nije slučaj, i da zapravo imam krvarenje u optičkoj raskrsnici, dijelu mozga gdje se spajaju vlakna desnog i lijevog vidnog živca. To je objasnilo one svjetlucave kuglice koje sam vidjela, ali i gubitak velikog procenta vida sa kojim sam se suočila.

Ljekari su brzo izazvali komu, obrijali mi glavu, izbušili lobanju i uvukli cijev kako bi isisali krv. Onda su konačno pronašli uzrok krvarenja i u pitanju je bio izuzetno rijedak poremećaj po imenu arteriovenozna malformacija. Samo jedan odsto svjetske populacije pati od toga, a uglavnom se dešava muškarcima. I meni.

Kasnije su mi ljekari rekli da je glavobolja koju sam osjećala cijelog tog dana bila simptom, kao i neuobičajeno visok pritisak prethodna tri dana. To su bili znaci da će mi mozak eksplodirati, ali ja ih nisam razumila. A pošto mi je pritisak dodatno skočio zbog nagovještaja se*sa, može se reći da je taj zgodan frajer prelio već punu čašu i doveo do katastrofe.

Probudila sam se osam dana kasnije, pod teškim lijekovima tako da se ne sjećam ni roditelja, niti rodbine i prijatelja koji su me posjećivali. Izgubila sam sve mišiće i snagu, a mozak se toliko mučio da se oporavi da sam često zaboravljala i kako se zapravo hoda. Morala sam da učim i kako da memorišem stvari i kako da se nosim sa sljepilom na lijevom oku. Na vožnju sam mogla da zaboravim, a čitanje mi je nevjerovatan poduhvat. A na sve to, pokušavala sam da sklopim priču šta se tačno desilo te noći, a jedini ko je mogao da mi u tome pomogne bio je taj dečko, Eliot. Ali na sva pitanja odgovarao mi je kratko i suvoparno, da bi na kraju nestao. Preselio se u Rusiju i sa sobom odnijeo moja sjećanja na tu noć.

Uslijedila je još jedna operacija mozga kako bi ljekari uklonili ugrušak odatle. Dobila sam epilepsiju zbog oštećenog mozga. Pokušavala sam da se vratim u igru zavođenja, ali svaki momak sa kojim bih pokušala da se zbližim, tako sa štapom, poluslijepa, lošeg hoda i sa kratkom kosom, sklonio bi se od mene.

A onda sam počela da se oporavljam. Počela sam da crtam strip koji sam nazvala „Dnevnik iz kome: Ljeto koje sam prespavala“, i to mi je pomoglo da se izborim sa svojim osjećanjima. A onda sam upoznala i Marka koji je prihvatio i mene i moj oštećeni mozak i oči. Godinu i po dana nakon svega me je zaprosio, a 10 mjeseci kasnije bili smo vjenčani.

Od toga je prošlo tri godine, i jedino što mi je od te noći ostalo su metalne šipke u glavi, sljepilo na lijevom oku, epilepsija, ožiljci, mržnja prema bolnicama i sjajna tema za započinjanje razgovora. Jer koliko god da vam je loš ljubavni život, niste umalo umrli na prvom sastanku, i to u toku se*sa.

Izvor: zena.blic.rs

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Moj.ba! Zbog velikog broja komentara Moj.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Dodaj komentar na članak: